Alternacije k → c, g → z i h → s, tj. smjenjivanja zadnjonepčanih k, g, h njihovim zubnim zamjenicima (alternantima) c, z i s nalaze se u sljedećim oblicima :
![]() |
u promjeni imenica, kada se zadnjonepčani suglasnici k, g, h nađu pred i u nastavcima za oblike : ruci, nozi, orasi, orasima; |
![]() |
u imperativu glagola čija se osnova završava na zadnjonepčani suglasnik : peci, pecimo, pecite (peći), strizi, strizimo, strizite (strići, strigoh, strigu); |
![]() |
u imperfektu istih tih glagola : pecijah, strizijah; |
![]() |
u građenju imperfektivnih
glagola od perfektivnih : klicati (od kliknuti), dizati (od
dići), izdisati
(od izdahnuti). |
U našem kniževnom jeziku alternacija k, g, h → c, z, s ipak nije zastupjena u sljedećim slučajevima :
kada se zadnjonepčani suglasnici nađu u ličnim imenima : Zaga―Zagi, Jovanka―Jovanki, Luka―Luki;
kada se zadnjonepčani suglasnici nađu u grupama zg, ck, sh, čk, ćk u imenicama : mazga―mazgi, kocka―kocki, mačka―mački, praćka―praćki;
kada se zadnjonepčani suglasnik k nađe u grupi tk, a riječ je o dvosložnim imenicama : tetka―tetki, motka―motki, četka―četki (mada ima i takvih imenica u kojima je alternacija zastupljena : bitka―u bici← bitci← bitki);
kada se prednjonepčani suglasnik nalazi sam u riječima od manje slogova ( ne u grupi sa drugim suglasnikom ), a u kojima bi zamjena zubnim suglasnikom dovela do nejasnoća u značenju : baka―baki (a ne baci), seka―seki (a ne seci), klika―kliki (a ne klici), doga―dogi (a ne dozi), liga―ligi (a ne lizi).
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |