Stabla su najveće žive
biljke i dijele obilježja mnogih drugih manjih biljaka. Svo drveće na
svijetu dijeli se na dvije glavne grupe. Jedna su grupe listopadno (bjelogorično) drveće, nazvano tako jer živi u
umjerenoj klimi i gubi lišće u jesen i ostaje golo zimi. Ima ih i u
tropskim krajevima što nose lišće čitave godine. U suštini,
listopadno imaju široko spljošteno lišće, a njihovo je drvo tvrdo i
čvrsto. Hrast, brijest, jasen, javor, platana – sva su ta stabla
listopadna.
Četinari su
zimzelena stabla sa šišarkama i tvrdim oštrim igličastim lišćem.
Iako imaju lišće tokom cijele godine, puštaju da im ponekad i otpadne.
Zimzeleno lišće ostaje na stablu dvije ili tri godine, a svakog proljeća
izraste svjetlije lišće tamo gdje je starije lišće opalo. Četinari
rastu u hladnijim krajevima svijeta ili na visinama i veoma su tvrde. Tvrdo lišće
im osigurava da vodena para neće isčeznuti za vrijeme hladnog ili
suvog perioda.
Starost stabla se određuje
prema slici rasta na njegovom deblu. Ono je sastavljeno od slojeva koji
izgledaju kao krugovi, a njihov broj nam govori kolika je starost stabla.
Granica visine stabla je
oko 122 m, ali najviše danas poznato stablo je jedna američka sekvoja u
Kaliforniji koja je dosegla 112 m. Australski eukaliptusi su takođe
divovska stabla.
Voda ulazi kroz kanale u
deblo. Ti kanali su vrlo žilavi i zbijeni tjesno jedni uz druge pa je stablo
veoma čvrsto. Deblo je prekriveno zaštitnom korom, sastavljenom od pluta.
Kako deblo deblja stvaraju se novi slojevi kore, a vanjska kora puca a može i
da se ljušti.