Na primjer, Eggebrecht ima mali kipic egipatskog boga Ozirisa iz otprilike 400.godine prije nase ere. Napravljen je od srebra i prevucen slojem zlata koji je, kako vjeruje, previse tanak i gladak da bi bio nanesen grubim tucenjem ili ljepljenjem. Jesu li, pita se, za pozlacivanje bile primenjene baterije? Na to se pitanje sa replikom baterije pri ruci moze lako odgovoriti. Potapanjem srebrena kipica u rastopinu zlata i cijanida i provodenjem kroz nju elektricne struje bagdadske baterije Eggebrecht je uspio za manje od 2h dobiti fini sloj pozlate. Nakon sto je eksperiment izveo vise puta spopala ga je uznemirujuca misao: mozda su nova blga koja svjetski muzeji u svojin zbirkama izlazu kao zlatna, zapravo napravljena od srebra sa tankom pozlatom. Pita se nece li sada, sa obziron na njegovo iskustvo, mnogi svjetski muzeji zapoceti sa nezgodnim poslom da preispitaju svoja blaga, kako bi se uvjerili da je sav onaj sjaj izlozen u muzejskim vitrinama doista cisto zlato. U slucaju bagdadske baterije moglo bi se stoga tumacenje da je drevna civilizacija mozda poznavala elektricitet pokazati dvosjeklim macem.

Dalje