“ORIJASKE LOPTE” KOSTARIKE

Las Bolas Grandes – Orijaske lopte Kostarike- sasvim su drugaciji problem od kristalnih lobanja. Mjesto njihovog nastanka nije neizvjesno, jer je pouzdano da potjecu sa delte Diquísa u Kostariki – ali su ipak jedni on najcudnijih predmeta koje su arheolozi ikada otkrili.

Doslovno su izbile na svijetlo dana kad je tridesetih godina ovog vijeka americka United Fruit Company pocela krciti gustu dzunglu delte da bi posadila plantaze banana. Kad su radnici, sjekuci i paleci, probijali put kroz sume, naisli su na desetke kamenih lopti od kojih su neke bile oblikom savrsene kugle. Bilo ih je promjera od nekoliko inca pa do osam stopa (2,4m): najmanje, velicine teniske lopte teske su samo nekoliko fnti, najvece 16t i vise.

Kad su ih 1940-tih godina americki arheolozi poceli su bili zapanjeni. Medju njima i dr Samuel Lothrop, iz Muzeja Peabody sa Harvardskog univerziteta, koji je naisao na jedan od trajnih problema latinsko-americke arheologije: u podrucju u kojem je namjeravao iskapati bilo je odmetnika i zato je morao potraziti neki drugi posao. Odlucio je otici u Palmar Sur, selo na delti Diquísa. Na putu onamo vidio je orijaske kamene lopte koje su ukrasavale neki perivoj i travnjake privatnih kuca.

Kao svaki arheolog suocen sa dotad nepoznatrim djelom ljudskih ruku, dr Lothrop se nadao da ce moci odgovoriti na pitanja: ko ih je napravio, kako, zasto i kada? Ubrzo je shvatio da na ta pitanja nije lako ogovoriti. Nije moguce ustanoviti cak ni to koliko ih je bilo u dzungli, jer je odredjen broj vec bio prenesen u vrtove ili su ih seljaci iz okoline porazbijali, vjerujuci da sadrze blago. Druge su prilikom rasciscavanja dzungle ile ostecene vatrom. Bilo ih je svakako na stotine, mozda i hiljade, a Lothrop je saznao da je bila grupa sa do 45 lopti. Nije uopste bilo sumnje da su ih napravile ljudske ruke, jer u okolini nema prikladnog granita od kojeg su lopte isklesane. Najcudnije je bilo sto je becina bila gotovo savrseno okrugla; narocito su vece bile tako glatke i okrugle da je bilo gotovo nemoguce povjerovati da su izradjene bez nekog mehanickoh pomagala. Lothrop je zakljucio da je onaj koji je klesao lopte morao prvo izraditi napravu za odredjivanje velicine i oblika.

Divovske kamene kugle mora da su bile veoma vazne svojim stvaraocima, jer je njihova proizvodnja ocito zahtjevala golem rad. U podrucju Palmara nije bil okamenoloma, pa se pretpostavlja da je kamen dovezen sa planina udaljenih mnogo milja. Nekoliko lopti koje je pronasao bilesu, mozda, od kamena iz usca rijeke Diquís – bar 30 milja (48 km) rijekom od mjesta gdje su nadjene. Da isklesu kuglu promjera osam stopa (2,4m), drevni su klesari morali zapoceti od kamene kocke velike barem 9 stopa (2,75m). Mnogo ljudi moralo je okretati taj kamen dok su ga brusili drugim kamenom. Potom su oni, ili drugi, morali vuci lopte do planinskih grebena ili udaljenih rijecnih obala gdje su nadjene.

Pronaci kljuc njihova znacenja gotovo je nemoguce, jer ne daju naslutiti nikakva jasna uzroka ljudskog ponasanja. Neke male kugle nadjene su u grobovima, ponekad poredane u trokut. Uobicajen postupak da se ispod takvih predmeta kopanjem trazi grncarija nije pomogao: premda je mnogo polomljenih komada grncarije bilo iz sesnaestog vijeka, bilo je i krhotina iz drugih vijekova.

Danas su orijaske lopte Kostarike i dalje nerijesena tajna, iako mnoge ukrasavaju vrtove i poslovno naselje glavnog grada San Josea. Mjesni arheolozi ih jos i danas vade iz mulja delte Diquísa i, cineci to, dive se domisljatosti ljudi koji su ih izradili i prenijeli tamo, jer ih je tesko pokrenuti cak i sa savremenim masinama. Arheolozi su uvjereni da znaju kako si lopte isklesane: vjerovatno su njihovi tvorci najprije nasli kameni blok koji im se cinio prikladnim za obradu, zatim su ga obrusili pijeskom i vodom, pritiskajuci pijesak na povrsinu kamena drugim kamenom. Ali cemu su lopte sluzile – oni mogu samo nagadjati. U ranim istorijskim hronikama Kostarike, koje su pisali prvi doseljenici, ne spominju se. Dr Luis Diego Gomez, direktor Nacionalnog muzeja Kostarike, sklon je tumacenju da one predstavljaju Sunce, Mjesec uili cijeli Suncev sistem; drugi uceni ljudi misle da su, mozda, bile oznake grobova, poredane prema nebeskim tjelima, ili da su ih njihovi tvorci drzali za fizicka utjelovljenja savrsenstva. Jedan od tamosnjih arheologa ovako je sazeo problem:”Ako postoji iko ko o njima zna sve, to smo mi – a mi ne znamo nista”.

Rasprave oko orijaskih lopti nisu uvijek bile akademske. Kasnih sedamdesetih godina otkrivene su dvije od najvecih nedaleko od Palmara i prodane dvojici ljudi iz San Josea, koji su ih pokusali prenijeti u glavni grad. Medjutim, dr Gomez i Nacionalni muzej su odlucili da ih treba sacuvati i podigli su tuzbu, sa obrazlozenjem da bi se prodajom oskrvnula nacionalna bastina. Kamioni sa orijaskim kuglama vraceni su nazad i dragocjeno narodno blago je uz pistu u Palmaru, da tu priceka presudu suda. Dok se dugo pravnicko rvanje nastavljalo, Gomez je smislio kako ce ih izloziti javnosti ako pobjedi. Premda je njegova zamisao obuhvatala i rusenje muzejskog trijema stare spanske arhitetkture, kako bi se kugle ukotrljale u zgradu, plan je bio spremno prihvacen. Jer, kakvo god imale znacenje onda kad su bile napravljene, orijaske lopte Kostarike i danas imaju privlacnu i ocaravajucu snagu.

Nazad