Vulkani su u neku ruku, ventili sigurnosti i ukoliko su tešnji utoliko su erupcije žešće. Najjača dosad poznata bila je erupcija vulkana Tambora (Sumbava, Indonezija). Ona je 1815. ostavila 12 000 žrtava. Ostrvo Tera (Santorin) bilo je svjedok još žešće erupcije koja se dogodila oko 1000. godine p. n. e.
Bilježenje potresa izazvanih penjanjem magme, određivanje deformacije zemljišta inklinometrima, analize gasova i para, omogućuje da se predvidi erupcija.
Erupcija havajskog tipa odlikuje se izlivima bazaltne lave, praćenim vodoskocima lave ponekad visokim kao Ajfelova kula.
· Santorini, u Grčkoj, 1450. godine prije n.e. Najveća eksplozija u starim vremenima a predhodno je bio uspavani vulkan. Snažna eksplozija je digla površinu u vazduh a, erupcija je trajala danoma jer se morska voda mješala sa magmom. U posljednjoj eksploziji nestalo je gotovo cijelo ostrvo a, danas postoji samo mali prsten ostrva.
· Vezuv, u Italiji, 79. godine n. e. Opisao ga je Plinije Mlađi. Plinije Stariji stradao je od erupcije.
· Tambora, u Indoneziji, 1815. godine. Stradalo je više od 90.000 ljudi.
· Krakatau, ostrvo Java. Čula se na udaljenosti od 5000 km.
· Planina Sv. Helena, u SAD. Postoji snimak toka erupcije.
· Pinatubo, na Filipinima. Uticala je na vremenske prilike u svijetu tokom naredne dvije godine.