PETAR KOCIC
(1877 - 1916)

Petar Kočić je rođen 1877. godine na Zmijanju.
Prva znanja stekao je u manastiru Gomionica, gdje mu se otac Jovan zamonašio i dobio ime Gerosim. Išao je u gimnaziju u Sarajevu, ali je ubrzo izbačen. Nakon toga, gimnaziju je pohađao u Beogradu, maturirao 1899. godine, a Filozofski fakultet (odsjek slavistika) u Beču. Poslije toga, radio je kao profesor u Skoplju i Sarajevu.

Ubrzo se vraća u Banjaluku, gdje osniva list "Otadžbina". Ovaj list bio je prvi časopis koji je izdavan u Banjaluci. Međutim, bio je kratkog vijeka. Izdavanje je zabranjeno od strane austrougarske vlasti, nakon teksta "Barut miriše".

Tada je Kočić već bio proslavljeni pisac. Najvažnija djela su mu "Jazavac pred sudom", "Jauci sa Zmijanja", "Sudanija", "Rakijo, majko"...
1910. godine izabran je za narodnog poslanika.
Čitavog svog života, Kočić je bio narodni tribun. Predstavljao je seljake u borbi za zemlju, borio se protiv vlasti i bio jedan od najvećih prosvetitelja s kraja XIX i početka XX vijeka.
Umro je 1916. godine u duševnoj bolnici u Beogradu, jer je pred kraj života obolio od šizofrenije.

Njegovo tijelo je kasnije preneseno u Aleju velikana.
Banjalučani su mu 6. novembra 1932. godine podigli spomenik, rad Antuna Augustunčića i Ivana Radoša. Na spomeniku su ispisani Kočićevi poznati stihovi:

"Ko iskreno i strasno ljubi,
Istinu, slobodu i otadžbinu,
Slobodan je i neustrašiv kao Bog,
A trezven i gladan kao pas."

© Maja Tomaševic