TURSKI USTANAK

Austrijanci su posljednjih dana jula mjeseca 1878. godine ušli u Banjaluku. Neki su ih dočekali uz poklike, nekima je bilo svejedno, a neki su se spremali na ustanak. Sam ulazak novih okupatora prošao je mirno. Ustanak muslimanskog stanovništva spreman je petnaestak dana.
14. avgusta, rano ujutru, Turci, predvođeni Hasan-begom Čekićem iz Sanskog Mosta, upali su u Banjaluku. Počela je borba muslimanskog stanovništva i malobrojnije austrijske vojske. Borba je neprekidno trajala dva dana, nakon čega su se ustanici povukli.
Za to vrijeme, nestao je fanjevački samostan na Petrićevcu, mnogi objekti su oštećeni, mnogi dijelovi grada spaljeni. Borbe su vođene na svim stranama grada. Ustanici su isprva bili u prednosti, ali je Austrijancima ubzo pristiglo pojačanje, koje je imalo i topove. Prilikom povlačenja, pobunjeni ustanici su, slično Rimljanima u Punskim ratovima, palili sve za sobom. Banjaluka je tu noć (14/15. avgust) bila u plamenu, ali već sljedećeg dana, ustanika nije bilo.

Franjo Pfaner, prior trapističkog manastira "Marija Zvijezda", u izvještaju za "Tir. Volksblatt", pisao je:
(14. kolovoza) "... 12 sati 15 časova. Baš sada gori Banjaluka na sjevernoj strani - ali kraj velike tišine vjetra i silne poldašnje žege.
2 sata po podne. Sada gori i na jugoistoku grada...
3 sata 25 časova. Sada gori i na zapadu grada!"

© Maja Tomaševic