| ISTORIJA | LEGENDE | ZANIMLJIVOSTI | GALERIJA | KVIZ | LITERATURA |
PRVA DECENIJA U KRALJEVINI
Stanje u Banjaluci nakon Prvog svjetskog rata nije bilo ni malo na zavidnom nivou. 350 godina turskog konzervatizma, 40 godina austrijskog feudalizma, pa još i rat na kraju... Ili pak nekom novom početku?
Dugo čekano ujedinjenje, koje se desilo 1. decembra 1918. godine, i u našem gradu je pihvaćeno sa poklicima. Od nove, i Banjalučanima konačno domaće države, očekivalo se sve najbolje. U to vrijeme, najveća boljka bila je prosvjeta. Škola u gradu bilo je tek nekoliko, onih koje su nam ostavili Austrijanci, a oko 90% stanovništva bilo je nepismeno. Na tom polju situacija se veoma malo popravila, iako je u prvoj deceniji novog perioda Banjaluka dobila nekoliko škola - Nižu poljoprivrednu, Učiteljsku i nekoliko osnovnih.
1922. godine, Banjaluka je postala centar Vrbaske županije, koja je obuhvatala još i Bosansku Dubicu, Bosansku Gradišku, Bosanski Novi, Derventu, Doboj, Kotor Varoš, Prijedor, Prnjavor i Teslić.
Izgrađena je, ali do kraja uređena tek u banovini, najpoznatija banjalučka crkva - Saborna crkva Svete trojice, na mjestu na kom se danas nalazi Hram Hrista Spasitelja.
Najveće tehničko dostignuće bilo je puštanje u rad termoelektrane "Lauš", 1923. godine. Do tada, Banjaluka je struju dobijala iz trapističkog samostana "Marija Zvijezda" (od 1902. godine). Ubrzo nakon otvaranja termoelektrane, ulična rasvjeta je po pvi put zamijenila fenjere.
I pored toga, ove godine su bile teške našim precima. Cijene visoke, nadnice niske, nezaposlenost velika, a pokrajina i onako siromašna...
Međutim, novim uređenjem i postavljanjem Banjaluke za glavni grad Vrbaske banovine (1929), kralj Aleksandar je otvorio jedno novo i svijetlo razdoblje u istoriji grada.
|
|
|
|
|
|