IVAN FRANO JUKIC
(1818 - 1857)

Ivan Frano Jukić je rođen jula 1818. godine u Banjaluci.
1830. godine, otišao je u manastir u Fojnici, gdje je 1833. godine postao i redovnik reda Svetog Franje Asiškog.
Bio je misionar i prosvetitelj, inicijator mnogih pokreta koji će biti vođeni tokom narednih decenija.
Jukić je bio i putopisac, a u svojim putopisima je detaljno opisivao tadašnje stanje u Bosni i Hercegovini. Sarađivao je sa mnogim časopisima, kako u BiH, tako i u okolini. Takođe, napisao je mnoga djela u kojima je opisivao Bosnu i bosanski narod. Tako je jedno od njegovih djela "Želje i molbe kristijanah u Bosni i Hercegovini" upućeno i sultanu Abdul-Medžidu, nakon čega je Jukiću suđeno, pa je više puta bio protjerivan i zatvaran. U tom djelu Jukić je zahtijevao, između ostalog, da se za arhiepiskopa i episkopa pravoslavne crkve, umjesto grčkih, postave oni "koji jezik i običaje zemaljske znadu."
Slično Vuku Stefanoviću Karadžiću, sakupljao je narodne umotvorine i želio opismenjavati bosanski narod. Zato je jedno vrijeme radio kao učitelj u školi srpsko-pravoslavne crkvene opštine u Banjaluci.
Od njega je potekla i ideja o osnivanju bosanskog muzeja, koja će biti sprovedena dvije decenije kasnije.
Proljeća 1857. godine, Jukić se razbolio (bolest bubrega) i otišao u Beč na liječenje. Tamo je i umro, u jednom franjevačkom samostanu, 20.5.1857. godine.

© Maja Tomaševic