TRAPISTI

Trapisti, odnosno reformisani cisterciti ili cisterciti strogih običaja, kako sami sebe nazivaju, nisu poseban red u katoličkoj crkvi, već samo jedan ogranak katoličkog reda cistercita. Ime su dobili po samostanu „La Trappe“ u Francuskoj, u kom su osnovani. Za vrijeme Velike francuske revolucije (1789), redovnici ovog manastira bježe u Švajcarsku, odakle se šire dalje.
Uz kartuzijance, trapisti imaju najstroža pravila u katoličkoj crkvi. Geslo njihovog reda je „Ora et labora“, što znači „Moli i radi“. Mole se, čitaju, bave se manualnim radom i ćute.
Jedna od osnovnih karakteristika trapista je ćutanje, pa se i danas može čuti fraza „ćuti kao trapist“. Oni se međusobno odlično sporazumijevaju i bez jedne jedine riječi. Pravilo im nalaže vječno ćutanje, a sporazumijevaju se određenim brojem ugovorenih znakova. U svako vrijeme se može govoriti sa starješinom, a sa ostalima u izuzetnim situacijama.
Hrana im je jednostavna - povrće, krompir, tjestenina, mliječna jela, hljeb, sir, svježe i kuhano voće. Meso se daje samo bolesnima, a piće im je tradicionalno piće kraja u kom žive.
Zimi spavaju 7, a ljeti 6 sati; na jednostavnoj slamnjači i potpuno odjeveni; u zajedničkoj spavaonici. Ustaju u 2h poslije ponoći, a na svetkovine i u 1 ili 1:30h.
Trapisti najveći dio dana uče i rade. Uče najviše filozofiju i dogmatičko i moralno bogoslovlje.
Kako kažu, trapisti nisu nikom na teret jer nisu prosjački red, nego se izdržavaju vlastitim radom - to je osnovno pravilo trapista. Ne bave se politikom jer su strogim ćutanjem odsječeni od svijeta; ne bave se dušebrižništvom, nego rade na gospodarstvu, čime koriste i svojoj okolini.

© Maja Tomaševic