| ISTORIJA | LEGENDE | ZANIMLJIVOSTI | GALERIJA | KVIZ | LITERATURA |
ZEMLJOTRES
Kada je, nakon II svjetskog rata, Banjaluka napokon uspjela ponovo da stane na noge, kada je i od nove države dobila najljepše građevine; opet se nešto ispriječilo na putu ka njenom razvitku.
Bila je nedelja, 26. oktobar 1969. godine; 16 sati, 37 minuta i 26 sekundi. Zemljotres jačine 7.5 stepeni Merkalijeve skale, prvi u nizu. Nakon toga, zemlja se ponovo potresla, jačinom 5 stepeni po Merkalijevoj skali.
Prvi zemljotres odnio je jednu žrtvu, sedmogodišnju djevojčicu koju je usmrtio komad zida odvaljen sa obližnje zgrade.
Stanovnicima je ukazano na opasnost od novog potresa i naređeno da svi izađu na otvorene prostore. Pred samu zoru, u 4 sata i 56 minuta, Banjaluka je bila pogođena još jednim manjim zemljotresom.
Nakon toga, stigla je obavijest da radnici mogu da odu na radna mjesta, ali da će škole toga dana biti zatvorene.
Taj dan, ponedljak 27. oktobar 1969. godine, zasigurno niko od tada prisutnih u Banjaluci nikada neće zaboraviti. U tačno 9 sati, 11 minuta i 33 sekunde; Banjaluka se ponovo tresla. Ovoga puta najjače. Zemljotres je bio 8,5 stepeni Merkalijeve skale.
Zidovi su pucali, zgrade se rušile, stanovnici bili u panici.
 |
Dugi potres je odnio 15 života, a povrijeđenih je bilo nešto manje od 1300.
Tada su nestale neke od najljepših građevina koje je Banjaluka ikada imala. Najviše se, kažu, žalilo za Realkom. Stari Banjalučani
se i danas rado sjećaju "Titanika", zgrade Medicinske škole, Džinića palate, Studentskog doma, Crne kuće i drugih objekata
koji su tada nestali.
Vijest o zemljotresu ubrzo se proširila, kako republikom, tako i svijetom. Pomoć je stizala sa svih strana. Već drugog dana, 28. oktobra, Banjaluku je posjetio predsjednik, drug Tito, koji je tom prilikom rekao: "Gledajući danas građane Banjaluke moram da kažem da se čudim koliko su ljudi mirni, koliko sa samopouzdanjem gledaju naprijed..."
Nakon ove tužne i potresne priče, slijedi jedna lijepa priča, priča o solidarnosti. Za narednih nekoliko mjeseci, Banjalučani tvrde da su, iako veoma teški, svima njima bili lijepi. Prva pomoć je pristizala iz jugoslovenskih gradova, ali su šleperi sa paketima pomoći ubzo
počeli pristizali i iz ostalih krajeva svijeta. Nakon čuvenog veleizdajničkog procesa u I svjetskom ratu, kada su se mnogi svjetski političari zalagali za Banjalučane; ovaj grad je još jednom postao meta svjetske pomoći.
Zahvaljujući tome, Banjaluka je, po ko zna koji put ponovo uspjela da se digne. Na mjestima porušenih, izgrađeni su novi objekti, oni oštećeni su renovirani...
