Pariška opera

        Za vrijeme vladavine Luisa XIV, baleti su postali učestaliji i raskošniji nego ikad pre. U njegovo doba je počelo i jasno razdvajanje amaterskog od profesionaolnog plesanja, a godine 1661. Louis je osnovao iKraljevsku plesnu akademiju ( academie royale de la danse) kako bi '' obnovio tu umjetnost u njenom savršenstvu''.Deset godine kasnije osnovana je i  Kraljevska muzička akademija.Iz toga se kasnije tazvila pariška opera.

I baš su se u njoj 1681. pojavile prve profesionalne plesačice.Tu je tridesetak godina poslije osnovana i škola plesa,kako bi se osigurao stalni podmladak plesača za operske balete koji su u međuvremenu postali mnogo popularni.Baletno plesanje je postalo profesiom kako za muškarce, tako i za žene. Ustanovljene su osnovne plesne tehnike i pojavili su se prvi slavni plesači; među njima su bile balerine Marie-Anne de Camargo i Marie Salle, kako i baletan Louis Dupre.La Camargo je prva plesačica koja je podigla suknju kako bi publika vidjela i zadivila se brzinom i profinjenom radu njenih nogu.

Oslobođenje plesača

      Ti su plesači odpočinjali svoje karijere dok su još bili jako mladi ,a nastavlali bi je i do starosti mnogo veće od starosti današnjih plesača. Plesanje tada još nije bilo tako naporno kao danas,izvođači su nosili maske koje su im pred publikom skrivale ostarjela lica.

      Stil plesanja nije se mnogo mjenjao sve dok se nisu počele ostvarivati ideje francuskog plesača i koreografa Jeana-Georgesa Novarre. On je želio da plesači nose manje nazgrapne kostime kako bi se mogli slobodnije kretati, da prestanu nositi maske i da na pozornici počnu stvarati dramske likove.

       Godine 1789. većinu onoga za šta se zalagao Novarre primjenio je Jean Dauberval u svom baletu La fille mal gardee( vragolasta djevojka). Bez riječi, bez priča o podvizima bogova i boginja,bez krutih kostima: bila je to jednostavna priča o seljančici koju je njezina mati željela udati za bogatog i glupog carevog sina, no koja se umjesto toga udala za lijepog i mladog seoskog momka kojeg je voljela. Ples je bio slobodan i prirodan.Godine 1960. Sit Frederick Ashton ponovo je postavi taj balet, koji je postao jednim od najpopularnijih na repertoaru Kraljevskog baleta.

Romantički balet

         U prvim godinama 19. vijeka romantički je pokret izvršio snažan uticaj na sve umjetničke vrste, pa tako i na balet.Pobudilo se novo zanimanje za folklor i fantastiku.

Među balete nastale pod uticajem romantizma ubrajamo i La Sylphide ( Silfide) i Giselle.Baš u ti vrijeme balerine su počele plesati na  vrhovima prstiju- el pointe. Kako još nisu imale zatupljene cipelice današnjih plesačica, el pointe su mogle ostati samo u trenutku.

           Tako je među prvim počela plesati talijanska balerina Marie Taglioni, čiji je otac baš za nju 1832.  u Pariškoj operi koreografisao Silfide. Taj je balet pričao priču o mladom Škotu koji se zaljubio u vilu oblakinju koju je vidop samo on ( i publika).Balet je doživio silan uspjeh i pretvorio Taglonijevu u veliku zvijezdu –toliku da su joj, kad je stigla u Beč, četvorica mladih plemića ispregli konje i sami povukli kočije gradskim ulicama.

      Romantički balet

         U prvim godinama 19. vijeka romantički je pokret izvršio snažan uticaj na sve umjetničke vrste, pa tako i na balet.Pobudilo se novo zanimanje za folklor i fantastiku.

Među balete nastale pod uticajem romantizma ubrajamo i La Sylphide ( Silfide) i Giselle.Baš u ti vrijeme balerine su počele plesati na  vrhovima prstiju- el pointe. Kako još nisu imale zatupljene cipelice današnjih plesačica, el pointe su mogle ostati samo u trenutku.

           Tako je među prvim počela plesati talijanska balerina Marie Taglioni, čiji je otac baš za nju 1832.  u Pariškoj operi koreografisao Silfide. Taj je balet pričao priču o mladom Škotu koji se zaljubio u vilu oblakinju koju je vidop samo on ( i publika).Balet je doživio silan uspjeh i pretvorio Taglonijevu u veliku zvijezdu –toliku da su joj, kad je stigla u Beč, četvorica mladih plemića ispregli konje i sami povukli kočije gradskim ulicama.

      Godine 1836. August Bournonville je u Kopenhagenu postavio drugu verziju Silfrida, utemeljena na sjećanjima na Taglionijevu verziju.Bournonville je pritom stvorio lagani,uzdušasti stil plesa koji je još i danas zaštitini znak plesača Danskog kraljevskog baleta.

            Drugi veliki romantički balet,Giselle,priča priču o seoskoj djevojci koja je poludjela i umrla otkrivši da je njen  dragi Albrecht plemić, i da se zato  ne može udati za njega.Nakon smrti ona se pretvara u utvaru Wili,koja na kraju  Albrechtu spašava život .Giselle su prvi put plesali 1841. u Pariškoj operi,s Carlottom grisi u naslovnoj ulozi.

              Grisijeva i Taglionijeva ubrajaju se među najveće balerine  romntizma.Ostale su bile Lucille Grahn,Bournonvilleova Sylphide; Fanny Essler,prva romantična balerina balerina koja je plesala u Sjedinjenim Državama,te Fanny Cerrito, obožavana u Londonu, gdje je plesala s Taglionijevom, Grisijevom i Grahnovom u poznatom pozorišnom događaju : Pas de quatre ( ples za četvero) 1845.godine.

                Romantički je balet bio prije svega umjetnost balerina: muškarci su uglavnom bili u sjeni svojih partnerica.U trenutku kad je poslavljen Pas de quatre, zenit romnatičnog baleta je već bio na izmaku, a Pariz pomalo već gubi svoje mjesto baletnog središta.

Nazad