AFRIKA
FLAMINGOSI
Oko tri miliona malih i pedeset hiljada velikih flamingosa žive na Istočno afričkim sodnim jezerima, na plitkom jezeru u krateru Ngorogonoro i sletini Etoša, iako su negostoljuibiva za ljude i većinu životinja. Postoje dvije vrste flamingosa: veliki(obilaze obalna područja otmeno hodajučći na dugim nogama i stoje povijenih kljunova dok traže račiće) i mali (u većim dubinama filtriraju vodu tražeći alge). Perje tih ptica je ružičasto zbog pigmenta u hrani. Hrane se algama i larvama insekata dok filtriraju vodu i blato kroz kljunove, glavu drže pognutu, a kljunve naopako, kao kutlače. Uglavom se hrane noću kada nema vjetra. Dnevni povjetarac može da namreška vodu i zapljusne im kljun, a da bi to spriječili, zbijaju se čvrsto jedan uz drugog i na taj način između sebe stvaraju mirnu površinu vode u kojoj mogu tražiti hranu. Obično se pare na udaljenim jezerima kao što je Natron, na oblama prekrivenim sodom nepristupačnim za pljačkaše gnijezda poput šakala. Flamingosi se pare u bilo koje doba godina, ali naročito poslije kiše. Nedeljama se kočopere ispruženih vratova, zatim od blata grade velike kolonije gnijezda sa šupljim vrhovima. Za mjesec dana se iz jednog ili dva jajeta izleže ptiče. Poslije otprilike nedelju dana provedenih u gnijezdu pepeljasti i sivi mladenci se pridružuju velikom "dječijem vrtiću", u kojim ih roditelji nalaze i hrane crvenim "mlijekom" iz voljke. Poslije približno jedanaest nedelja mladenci su spremni da polete i uvijek su u opasnosti od grabljivica kao što su orlovi ribari.
Tuareški dromedari
(jednogrbe kamile)
Tuareški dromedari žive u području Afrike, pustinji Teneri u samom sjedištu Sahare. Nose blokove soli omotane slamom preko ove pjeskovite površine. Kamile su se dobtro prilagodile uslovima u pustinji. Kamila može da popije odjednom 136l vode, koju njeno tijelo zatim čuva. Ima suv izmet, stvara vrlo malo urina, a znojne žlijezde počinju da rade tek kada se njena tjelsna temperatura popne na 6-8°C iznad uobičajene. Kamile dobro podnose neredovnu ishranu, jer u svojim grbama čuvaju zalihe masnoće(a ne vode!), a hranu pronaleze i u suvoj, trnovitoj vegetaciji. Uz to, njihova iskošena kopita ne uranjaju u pijesak, a nihove nozdrve mogu čvrsto da se stisnu kako u njih ne bi ušao pijesak.
LEMURI
Lemuri kojima je rep mnogo duži od tijela, jedni su od najneobičnijih stvorenja koja žive na području Cingi na Madagaskaru. Lemuri su dobili naziv po rimskim duhovima umrlih. Mogu biti različitih veličina i liče na mačku ili miša, osim mnogo većeg indrija koji je veličine malog djeteta. Dvadesetih dodina prošlog vijeka jedan putnik ih je opisao kao "najdražesnije životinjice, nisu ni mačke ni majmuni, a priroda ih je obdarila prednostima i jednih i drugih-ljepotom i spretnošću".
Razigrani prstenorepi lemur, često dovoljno pitom da uzme hranu i z ruke postao je maskota Madagaskara. Za jednu drugu vrstu velikih lemura dugo se vjerovalo da je istrijebljena, ali su 1986.godine prirodnjaci otkrili nekoliko preživjelih primjeraka. To je jedni pozitivan primjer na madagaskarskom dugačkom spisku istrijebljivanja. Bliski rođak lemura je madagaskarski prstaš, koji uglavnom živi u prašumama na istočnoj obali ostrva, ali se uglavnom može naći na visoravni Ankarana. Ta sramežljiva noćna životinja duga je oko 40cm. hrani se voćem, sjemenkama, insektima i larvama. Oštar sluh omogućava joj da čuje larve koje dube tunele u unutrašnjosti trulog drveta. Prstaš upotrebljava izuzetno dugačak i tanak srednji prst da ih izvuče.