BOLESTI PČELA
Bolesti pčela, u odnosu na bolesti ljudi i životinja , imaju osobenosti. Kao jedinka pčela se ne može održati i živi u društvima-zajednicama . Pčele su u društvu (košnici) uvijek međusobno u dodiru. Zbog toga se bolest brzo prenosi od jedne pčele na drugui oboli cijelo društvo. Slišno je i kod pojave bolesti pčelinjeg legla, koja se prenosi od zaražene do zdrave ćelije saća. Na prenošenje bolesti utiče i korištenje hrane u košnici. Pčele su upućene da zajednički koriste hranu, bilo neposredno po unošenju u košnicu ili je koriste kao rezervu . Preko hrane bolest se može širiti. Ono što je značajno za sve bolesti , važi i za bolesti pčela. Od posebne je važnosti da se bolest pravovremeno utvrdi. Tek tada se preduzima liječenje oboljelog pčelinjeg društva. Za svaku bolest pčela preporučuju se lijekovi koji su naj uspješniji. Zato se lijekovi ne mogu davati prema jedinstvenom tipu. Na primjer , antibiotici (oksitetraciklin, geomicin) uspješno sprečavaju uzročnika američke i evropske truleži legla a ne djeluju na nozemozu.
Za liječenje bolesti je potrebno tačno odmjeriti preporučenu količinu lijeka. Manja količina ne djeluje uspješno na pčele ili leglo, a veća može uzrokovati trovanje pčela. Bolesti pčela mogu biti zarazne i nezarazne. Među ovim bolestima se razlikuju bolesti pčela i bolesti pčelinjeg legla. Bolesti legla se mogu razvrstati na bolesti otvorenog i bolesti zatvorenog (poklopljenog) legla. Osim toga, postoje i bolesti matice. Uzročnik bolesti legla ne izaziva oboljenje odraslih pčela i obrnuto. Izuzetak je varoza, gdje se uzročnik bolesti -krpelj, razmnožava u leglu a zatim napada odrasle pčele. Međutim, odrasle pčele (radilice, matice i trutovi) mogu biti prenosioci kako bolesti legla tako i bolesti odraslih pčela iz jedne u drugu košnicu (ili iz jednog područja u drugo). I preko saća se mogu zaraziti odrasle pčele i leglo.
Zarazne bolesti mogu biti:
Nezarazne bolesti su:
 |
 |
 |
 |
 |
 |