nalogu
iskrcala na otok Krf pravdajući to umorstvom jednoga talijanskog generala u
Grčkoj. Uzrok je bio strateški, kontrola nad ulazom u Jadransko more.
Mussolini je od samog početka zapovijedao svim rodovima vojske, a usprkos
nedostatku takta, veći dio svoje vladavine bio je i ministar vanjskih
poslova. Nakon talijanskog iskrcavanja na Krf, Velika Britanija i Francuska su
uvrijeđeno zatražile da se njihova saveznica iz Antante suzdrži od ratnih
akcija, slatkorječivi Mussolini uspio ih je uvjeriti da ne misli fašizam
širiti izvan svojih granica.Britanski veleposlanik u Rimu Ronald Graham izjavio je da "pozitivne strane fašizma pretežu nad negativnima", nije da nisu mogli zbaciti Ducea, ali strepilo se od boljševizma, anarhije ili vojne diktature. Dvadesetih godina Benito je jačao vlast u Italiji, nastojao uvjeriti podanike da ih se stranci boje, razvijao teoriju po kojoj samo fašizam ima pripremljen odgovor na sve europske probleme. Podobni novinari raspisali su se o ugledu koji Italija uživa u svijetu i "zavisti koju svijet osjeća"...
Uživajući vlast, Mussolini je pratio Hitlerove pokušaje uspona, imponiralo mu je što se u münchenskom sjedištu nacionalsocijalističke stranke na vidljivom mjestu nalazi njegova bista. Kad je Adolf Hitler 1933. sjeo u kancelarsku fotelju, odmah je Mussoliniju poslao poruku "živog divljenja" i "poštovanja". Još se nisu upoznali...
Kamen
smutnje između dvaju, na prvi pogled, sličnih režima bila je Austrija.
Kad je u nacističkom pokušaju puča 1934. ubijen tamošnji premijer
Engelbert Dollfuss, njegova žena bila je Mussolinijeva gošća. Povrijedilo
je to Ducea, nije ni znao što se sprema u Austriji. Što reći narodu?Ubojice, homoseksualci, imperijalisti!
Razorit ću Hitlera bude li ustrajao u imperijalizmu — bjesnio je vođa na Nijemce premda je istodobno smišljao kako pokoriti Etiopiju koja je baš na talijanski zahtjev desetak godina prije primljena u Ligu naroda.
