Zločin
i kazna
Pokušao
je lukavstvom, palestinskom pustolovu Šukri Jaseru Beju dao je hrpu novaca da
proba podmititi etiopskog cara Haile Selassija. Šukri nije ni otišao u Adis
Abebu, pokupio je lovu i ucjenjivao poslodavce tražeći još za čuvanje
tajne o redikuloznosti talijanske vlasti. Tridesetih je Mussolini proklamirao
politiku "širenja fašizma u svijetu", kopirali su ga Brazil,
Portugal, Poljska, Rumunjska i Grčka, a bratski pokreti cvjetali su u
Belgiji, Nizozemskoj, Španjolskoj, Norveškoj, Švedskoj, Švicarskoj, Mađarskoj,
Austriji i Južnoj Africi. Mussolinijev izljev bijesa prema Hitleru popustio je
napadom na Etiopiju 1935., Liga naroda je Talijanima nametnula sankcije pa su
njemački ugljen i streljivo bili dobrodošli. Tisak je odjednom postao
pronjemački orijentiran, osvrti na Prvi svjetski rat objavljivani su pod
geslom "nezaslužen poraz Nijemaca".
Od njemačkog režima preuzeta je rasna diskriminacija, umjesto "kršćanskom
civilizacijom" Etiopiji su se Talijani predstavili nemilosrdnom
supremacijom iako se ne može poreći da su za svoje vladavine (do 1941.)
obogatili infrastrukturu te siromašne afričke zemlje. Usprkos prividnom
zatopljenju odnosa i potpisivanju osovinskog ugovora Berlin — Rim 1936.,
Hitler i Mussolini nisu se pretjerano cijenili. Mussolini je za Führera
govorio
da "nema pameti, dinamičnosti i političkog duha", a Hitler
se Duceu često podsmjehivao premda je znao za njega reći i da je
genije. Između fašizma i nacizma
postojale
su sličnosti, ali često su se njihovi diplomati prepucavali, pa makar
i oko toga tko je otkrio Ameriku. Kolumbo ili Vikinzi...
Nemaskirani talijanski ekspanzionizam tridesetih nije zabrinuo "zapadne
demokracije", Britanija i Francuska su 1933. s Italijom i Njemačkom
sklopile pakt o nenapadanju, Mussolini se uživio u ulogu posrednika tijekom
njihovih pregovora s Hitlerom. Britanija i Francuska nisu željele zanemariti
Ligu naroda, Hitler je iz tog udruženja često istupao, dok je Mussolini živio
u slatkoj zabludi da je Rim centar svijeta. Polaskala mu je uloga u sramotnome münchenskom
sporazumu iz 1938. kojim je Njemačka bez borbe prisvojila češke
Sudete, "Chamberlain i Daladier su mi lizali čizme, spasio sam Europu
od razaranja". Istodobno je vapio za ratom:
Samo rat može ljudske energije napeti do vrhunca i utisnuti pečat uzvišenosti
onim ljudima koji se s njim suoče; svaka druga kušnja je puki nadomjestak.
Kad je Njemačka ušla u rat, Mussolini je oklijevao, priključio se tek
godinu dana kasnije kad je vidio da je Francuska izgubila slobodu. Hitler je
napokon shvatio koliko je Mussolinijev militarizam napuhan...
Suočen s propašću, Mussolini je krivnju svaljivao na narod koji ga je
uzdignuo. "Najumnija među nacijama" i "majka civilizacije"
u njegovim očima postala je "neratnički, neintelektualni i beskičmeni
narod". Kao i uvijek, imao je opravdanje.
Fašistička vlast je abdicirala u srpnju 1943., Mussolinija su talijanski
partizani travnju 1945.
nazad
