Grobnica jedne velike ljubavi
Taj Mahal se nalazi u Agri, sjeverna Indiji, mjestu udaljenom tri sata od Delhija. Predstavlja unikatan spomenik svjetske kulturne baštine i najljepši primjer islamske arhitekture iz razdoblja Mogulske dinastije, koja je vladala Indijom od 1526. do 1858. godine. Najvažniji dio kompleksa Taj Mahala jest mauzolej koji je mogulski šah Jahan
dao podići oko 1640. godine za svoju ženu, kraljicu Mamtuz Mahal, koja je umrla na porođaju njihovog četrnaestog djeteta.Izgradnja je trajala 22 godine. Njega je izgradio perzijski arhitekt Ustad 'Isa, u cijelosti od bijelog mramora, ukrašenog dragim kamenjem. Kupola veličanstvene grobnice uzdiže se 61 metar iznad zemlje, s četiri manje bočne kupole, a na rubovima velike platforme građevine nalaze se četiri minareta. Ovaj mauzolej, elegija u bijelom mramoru, kako ga nazivaju, svjedočanstvo je ekstravagantne privrženosti voljenoj ženi koja je umrla na porođaju, a priča o ovom vladarskom ljubavnom paru stavlja se uz bok s pričom o Antoniju i Kleopatri, Abelardu i Heloizi Ta ljubavna priča i jedinstven vizualni doživljaj ovog zdanja privlači milione turista iz cijelog svijeta u sjevernu Indiju, ali također i muslimane hodočasnike, koji u Taj Mahalu obavljaju molitvu. Po svojim arhitektonskim obilježjima, Taj Mahal predstavlja jednu od najznačajnijih karakteristika islamske arhitekture, njezinu sposobnost inkorporiranja formi različitog porijekla u jedinstven i originalan sklop.
Mnogi zbog toga ovaj spomenik ne vide samo kao veličanstveno svjedočanstvo ljubavi, već i sinteze različitih strukturalnih tradicija: perzijskih, centralnoazijskih i predmogulskih indijskih. Među elemente koji se mogu pripisati perzijskoj tradiciji spada veliki park ispred samog mauzoleja, podijeljen na četiri površine, chaharbagh, koji, zapravo, predstavlja metaforu Raja, rajske bašte, a zatim i nepravilni oktogonalni tlocrt i oblik lučnih otvora mauzoleja. Drugi, pak, elementi, upućuju na tradicije iz gradnji hinduskih hramova predmogulskog perioda, kao što su chhatris, oblici završetaka tornjeva i kupola, guldastas, cvjetni elementi u dekoraciji, i motiv preokrenutog lotosa u ukrašavanju gornjih dijelova građevine. Ipak, najviše zadivljuje sklad proporcija u kojima je izveden cijeli kompleks Taj Mahala.
U savremenom dobu, spomenik je ugrožavalo zagađenje iz stotina obližnjih fabrika, zbog čega je obavljeno veliko čišćenje, i Tadž Mahal je uvršten u listu svetskog nasleđa organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO).
Gradilo ga je 400 radnika i 12 arhitekata. Posle završetka gradnje radnicima su odsečeni svi prsti, a arhitektama samo palčevi usled straha da ne bi nekad sagradili građevinu ni blizu lepu kao Taj. Olakšavajuća okolnost je da su bili plaćeni dovoljno za komotan život do kraja života.
 |
 |
 |
 |
 |
 |