Femme Fatale je arhetipnii lik u svjetskoj umjetnosti. Pojavljuje se u literarnoj, likovnoj i filmskoj umjetnosti, ali je i čest lik u svjetskim mitologijama. Ona je najčešće negativan lik koji koristi ljepotu, šarm i seksualne vještine da pridobije heroja na svoju stranu. Zbog toga su te osobine i najviše razvijene, ali psihološka karakterizacija nije zapostavljena. Ona je hladna, proračunata i tvroglava.

            Sam termin potiče iz francuskog jezika i znači "smrtonosna žena" ili "fatalna žena". U početku je pretstavljao zle, seksualno nezasite i podle žene, ali taj arhetip polako postaje sve bliži arhetipu "anti-junaka", dobronamjernog, ali moralno zbunjenog junaka. Takođe je izjednačavana sa seksualno aktvnim ženama, jer je bilo nezamislivo da jedna dobra žena može tako da se ponaša.

            Fatalna žena postoji u mitologiji od samog njenog početka. Neki od najranijih primjera su sumerska boginja Ištar i biblijska Dilajla. Sam arhetip je postao popularan kroz djela Oskara Vajlda, Edvarda Munha i Gustava Klimta u kasnom 19. vijeku. Na popularnosti dobija i 1940-ih, kroz "film noir", npr. u špijunskim trilerima.

            U modernim medijima, femme fatale arhetip se može sresti često. Popularni primjeri su filmovi "Nikita" i "Moulin Rouge!", likovi iz stripova - Elektra i Catwoman (Žena mačka); i likovi iz video igara.