UVOD

Leonardo da Vinči rođen je 15. aprila 1452. godine u Vinči, nedaleko od Empolija.Vrlo rano je pokazao svoju inteligenciju i nevjerovatan dar za slikanje što je najvjerovatnije i bio razlog zbog kojeg ga je njegov otac poslao u radionicu za pomoćnika velikom firentinskom vajaru Andreu dal Verokiju(1433-1485). Prvi biografi često pominju izuzetnu crtačku vještinu mladog Leonarda: ,,...osim toga, slikao je i na hartiji tako pažljivo i savršeno da još niko nije uspio postići tu tananost...“(Đorđo Vazari ,Životi slavnih slikara,vajara i arhitekata, Beograd 1961).

            Priča o mladom geniju koji je savladao osnove svog budućeg zanata i prije nego što je počeo da se školuje, svakako je dio istorijsko-umjetničke legende;slično je preuveličana i priča o dobrom odnosu između Leonardovog oca i njegovog budućeg učitelja Verokija. Ipak, mladi Leonardo je zaista pokazivao izuzetan crtački dar. Ni jedan drugi umjetnik njegove generacije nije iza sebe ostavio toliki broj autentičnih crteža. Čak i najraniji radovi iz sedamdesetih godina  XV vijeka,pokazuju  taj dar za crtanje perom i srebrnom iglom. Njeovo uživanje u crtanju vidi se u malim,skoro savršenim crtežima figura u pokretu, urađenim kratkim i lakim potezima pera. Pored prepoznatljivih predstava, nalaze se i slobodnije skice koje njegovoj jedinstvenoj crtačkoj mašti dopuštaju da se ispolji. Istovremeno ostali crteži iz ranog perioda pokazuju disciplinovanu obradu detalja, kojom teže da ovladaju svi umjetnici u toku svog školovanja. Moguće je da su mladi umjetnici poput Leonarda učili da crtaju po nekim modelima, i sam Leonardo u svojoj knjizi „Traktat o slikarstvu“ savjetuje umjetnicima da vježbaju crtanje proučavajući uzorne reljefe i skulpture. To da je i Leonardo crtao na taj način dokazuju i njegove rane studije draperije. Osim studija po modelu za Leonarda su jako bitne bilei studije prirode, koja je jako čest i važan detalj na svim njegovim slikama. Leonardove studije po modelima i po prirodi imale su praktičnu primjenu u njegovim slikama. Skoro svaka slika je zahtjevala pejzaž u pozadini, a mnoge druge draperiju i različite tkanine. Vrlo često Leonardo je morao slikati odjeću Bogorodice i anđela. Postoji i jedna anegdota vezana za Leonarda i njegovog učitelja. Vazari bilježi okolnosti oko nastanka slike „Krštenje Hrista“ koju je Verokijo skoro završio: „...i povjerio Leonardu da naslika jednog anđela kako pridržava odijelo;iako još vrlo mlad, Leonardo je prikazao anđela mnogo ljepše nego što su bile Andreine figure; to je bio razlog zašto se Andrea nikad više nije latio boja, postiđen što jedan dječak zna više od njega“

            Iako je u pitanju samo anegdota, ona nije toliko daleko od istine jer je Verokijo zaista ostavio slikanje poslije saradnje sa svojim učenikom. Tačno je da poslije slike „Krštenje Hristovo“ nema slika za koje je utvrđeno da pripadaju Verokiju.

NAZAD