Fašizam, osim političke, ima i svoju ekonomsku komponentu.
Mi
danas pojam fašizam vežemo isključivo za Njemačku kao i njenu politiku
antisemitizma, međutim, moramo imati na umu da je lažno optuživanje, proganjanje
i likvidacija nepoželjnih individua i grupa dio svakog fašizma a ne samo
njemačkog. Ta filozofija ima i svoju ekonomsku dimenziju koja je između
dvadesetih i tridesetih godina prošlog vijeka u Evropi bila poznata kao –
korporatizam, koji je činio suštinski sastojak Musolinijeve i Hitlerove
tiranije.
Međutim, korporatizam nije bio toplo prihvaćen samo u Njemačkoj i Italiji 30-tih godina prošlog vijeka, on je naišao na plodno tlo i u drugim evropskim zemljama, pa čak i u SAD-u. On je takođe podrazumijevao ukidanje mnogih prava radnicima i prebacivanje finansijskih sredstava u ruke onih koji ih kontrolišu, a ne onih koji privređuju.
Mussolini
je zagovarao ideju da nije prirodno to da vlada štiti individualna prava:
Suština fašizma, vjerovao je on, je u tome da
vlada treba da bude gospodar
ljudima a ne njihov sluga...
 |
 |
 |
 |
 |
 |