Francuska ima 26 pokrajina (régions, jednina région):
Pokrajine se zatim dijele na sto departmana , koji se opet dijele na 342 okruga . Osim toga, Francuska ima i dva teritorijalna kolektiva (Mayotte,Sveti Petar i Mikelon) i četiri prekomorske zemlje i teritorija (Francuska Polinezija,Francuski južni i antartički teritoriji,Nova Kaledonija,Wallis i Futuna)
Francuska kontrolira i brojne otočiće u Indijskom i Tihom okeanu.
Gvadalupa je mali arhipelag u Antilima u Karipskom moru. Nalazi se otprilike 600 km sjeverno od obale Južne Amerike i 600 km istočno od Dominikanske republike . Nekada se zvao Karukera što znači "otok sa lijepim vodama". Prekomorski je departman Francuske. Prvi ljudi koji su došli na Gvadalupu su bili američki indijanci iz plemena Arawaks, koji su naselili otok 300 godina prije naše ere i bavili se pretežito ribolovom i poljoprivredom. Otok su "otkrili" Europljani 14. studenog 1493. od strane Kristofera Kolumba koji ga je otkrio na svom drugom putovanju. Francuzi su kolonizirali otok 1635., na njega naselili afričke crnce koji su radili na velikim plantažama šećerne trstike koja je postala glavni ekonomski resurs na Gvadalupi. Otok su mnogo puta tijekom stoljeća otimali Britanci i ponovno osvajali Francuzi, da bi napokon 1815. Bečkim ugovorom otok pripao Francuskoj. Ropstvo je na otoku ukinuto 1848. Otok je postao prekomorski departman Francuske 19.ožujka 1946. Gvadalupa je samostalna administrativna regija i prekomorski departman Fancuske (DOM- département d'outre-mer) sa prefekturom u Basse-Terrei. Zajedno sa Martinikom koji se nalazi oko 150 km na jugu i Francuskom Gvajanom koja se nalazi na sjeveru Južne Amerike čini Francuske Departmane Amerike (départements français d'Amérique-DFA). Gvadalupa je jedna od sedam ultraperifernih regijaEvropske Unije . Gvadalupa se sastoji od pet otoka: Basse-Terre, Grande-Terre, La Désirade, Les Saintes i Marie-Galante. Također na sjeveru otok Saint-Barthélemy i francuski dio otoka Saint-Martin spadaju pod Gvadalupu. Basse-Terre je velik 848 km² i ima vulkanski reljef, dok Grande-Terre je velik 588 km² i ima brežuljkasti i nizinski reljef. Otoci su odvojeni malim kanalom kojeg zovu Rivière Salée tj. Slana Rijeka. Les Saintes se sastoje od 9 otočića od kojih su samo dva naseljena: Terre de Haut i Terre de Bas.
Kristofer Kolumbo otkrio je Martinik 17.lipnja 1502. na svom četvrtom putovanju. 1635. Pierre Belain d'Esnambuc osnovao je na otoku prvo naselje Saint-Pierre. Na otok su dovođeni afrički robovi kako bi radili na plantažama kave i šećerne trstike. Na Martiniku se rodila Jozefina (Joséphine de Beauharnais), žena Napoleona Bonaparte 8.svibnja 1902.. erumpirao je vulkan Mount Pelée i uništio grad Saint-Pierre ubivši preko 30.000 ljudi. Jedini čovjek koji je preživio nesreću bio je zatvorenik Ludger Sylbaris kojeg su spasili zatvorski zidovi.
Martinik je postao prekomorski departman Francuske 19.ožujka 1946.Martinik je samostalna administrativna regija i prekomorski departman Francuske (DOM-département d'outre-mer), sa sjedištem u Fort-de-Franceu. Zajedno sa Gvadalupom koja je udaljena otprilike 150 km prema sjeveru i Francuskom Gvajanom u Južnoj Americi čini Francuske Departmane Amerike (départements français d'Amérique-DFA). Martinik je jedna od sedam ultraperifernih regija Europske Unije. Površina Martinika je 1.128 km². Najviša točka je planina Pelée (1.397 m). Martinik je otok u arhipelagu Malih Antila između Dominike na sjeveru i Svete Lucije na jugu. Prosječna godišnja temperatura je 26° C.
Francuska Gvajana je prekomorski departman Francuske . Sa površinom od 86 504 km² to je najveći francuski departman. To je jedini francuski, a ujedno i jedini teritorij Evropske unije u Južnoj Americi. Ekvatorska šuma pokriva najveći dio teritorija Francuske Gvajane. Službeno ime Francuske Gvajane (u francuskim i europskim krugovima) je Gvajana (Guyane).Pridjev "francuska" se dodaje još iz kolonijalnih vremena, kad su postojale tri Gvajane: Britanska Gvajana (današnja Kooperativna Republika Gvajana), Nizozemska Gvajana (današnjiSurinam) i Francuska Gvajana. Francuzi su se prvi put naselili na otok 1604.. Na Francuskoj Gvajani se nalazila slavna kažnjenička kolonija Đavoli otok (Île du Diable) koja je 1946.zatvorena. Zatvorenici su većinom kasnije deportirani natrag u Francusku , ali jedan dio njih je odlučio i ostati. Slavni zatvorenik na otoku je bio i Leptir "Papillon" po čijem životu je snimljen i istoimeni film iz 1973 sa Steve McQueenom i Dustin Hoffmanom u glavnim ulogama.Gvajana je samostalna administrativna regija i prekomorski departman Francuske (DOM-département d'outre-mer), sa sjedištem u Cayenneu. Zajedno sa Gvadalupom i Martinikom koji se nalaze u malim Antilima Americi čini Francuske Departmane Amerike (départements français d'Amérique-DFA). Gvajana je jedna od sedam ultraperifernih regija Europske Unije. Francuska Gvajana se sastoji od tri geografske regije: Obalnog pojasa, gdje živi većina stanovništva, prašume i Tumac-Humac planina koje se nalaze blizu brazilske granice. Najveći vrh Gvajane je Bellevue de l'Inini (851 m), druga važnija brda su: Mont Machalou (782 m), Pic Coudreau (711 m) i Mont St Marcel (635 m), Mont Favard (200 m) i Montare du Mahury (156 m). Barrage de -Petit-Saut je umjetno jezero na sjeveru departmana koje je iskopano radi hidroenergije. . Gvajana je ovisna o Francuskoj u većini gospodarskih pitanja. Glavne prihodi su od ribarenja, rudarenja (zlato i boksit) i drvne industrije. Značajan dio prihoda (oko 25% BDP-a departmana) dolazi od svemirskog centra u Kourouu (Centre Spatial Guyanais) u kojem je zapošljeno oko 1700 ljudi, odakle Evropska Svemrska Agencija lansira svoje misije. Nezaposlenost je veliki problem (oko 20%-30%).Stanovništvo Francuske Gvajane koje većinom živi na obali je vrlo različite etničke strukture. Kreolci (crnci i mulati) su najveća etnička grupa od oko 30%-50%. 10% čine europljani, većinom Francuzi. Oko 8% čine Brazilci, Surinamci4% i Gvajanci 2.5%. Glavne Azijske zajednice su Hmong iz Laosa (oko 1.5%) i Kinezi iz Hong Kong (oko 3.2%) Također postoje velike etničke zajednice sa raznih karipskih otoka, većinom sa Haitija . Većina stanovništva je katoličke vjeroispovjesti.
Réunion je francuski otok u Indijskom okeanu. Nalazi se 700 km istočno od Madagaskara i 200 km jugozapadno od Mauricijusa . Réunion je prekomorski departman i regija Francuske. Arapski mornari su zvali otok Dina Morgabin (Zapadni otok). Prvi europljani koji su došli na otok su bili portugalci , koji su ga našli nenaseljenog1513.god. i nazvali ga Santa Apollonia. Francuzi su prvi put stupili na otok1638 ., a1642.. Jacques Pronis ga je proglasio francuskim teritorijem kada je na njega prebacio tucet francuskih zatvorenika sa Madagaskara . Zatvorenici su kasnije vraćeni u Francusku, a 1649. kralj Luj XIII je nazvao otok Île Bourbon. Otok je ime Réunion dobio 1793.., padom kraljevine u Francuskoj. 1801. za vrijeme Napoleona, otok je preimenovan u Île Bonaparte. Otok su 1810. oteli Britanci (koji su ga opet zvali Bourbon), da bi ga 1815. opet vratili Francuzima. Kada je vladavina Bourbona konačno pala u Francuskoj 1848., otok je ponovno preimenovan u Réunion. Otok je postao veoma strateški važan od 1869. kada je prokopan Sueski kanal. Réunion je postao prekomorski departman Francuske 19.ožuljka 1946. godine. Ultraperiferna regija Evropske Unije je postao 1997. godine. Réunion je samostalna administrativna regija i prekomorski departmanFrancuske (DOM-département d'outre-mer), sa sjedištem u Saint-Denisu. Kao i Mayotte otok je član Komisije Indijskog Oceana (- Commission de l'Océan Indien). Réunion je otok vulkanskog porijekla u Indijskom okeanu. Otok je dugačak 63 km i 45 km širok. Najviši vrh otoka je ugasli vulkan Piton des Neiges (3070 m). Šećer je najvažniji poljoprivredni proizvod i čini najveći dio izvoza, još jedan važan izvor prihoda na otoku je turizam. Nezaposlenost je dosta velika na otoku, mnogo otočana se seli u kontinentalnu Francusku radi posla. Kontinentalna Francuska pruža znatnu financijsku potporu razvoju Réuniona. Stanovništvo Réuniona se sastoji od Francuza,Pakistanaca, Afrikanaca, Kineza itd. Najzastupljenija religija na otoku je katoličanstvo (86%). Najkorišteniji jezik je francuski , premda je i lokalni kreolski francuski široko rasprostranjen. Na otoku su se rodili mnogobrojni pjesnici kao Leon Dierx ili Charles Marie Leconte de Lisle. Oni su inspirirali mnogobrojne druge da dođu posjetiti otok, kao Charles Baudelaire koji ga je brzo posjetio. George Sand nikad nije posjetila otok, ali se radnja jednog njezinog romana događa na Réunionu.
 |
 |
 |
 |
 |
 |