Za vreme rata, 1943. godine bila je proklamovana revolucionarna promena društvenog i državnog sistema i ukidanje monarhije u korist republike. Josip Broz Tito je postao prvi predsednik obnovljene, sada socijalističke Jugoslavije. Od uglavnom poljoprivredne zemlje, Jugoslavija je transformisana u red srednje razvijenih industrijskih zemalja, stekavši visoku međunarodnu političku reputaciju svojom podrškom procesu dekolonizacije i vodećom ulogom u pokretu nesvrstanih zemalja. Socijalistička Jugoslavija je formirana kao federalna država, koja se sastojala od šest republika: Srbije, Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Crne Gore; i sa dve autonomne pokrajine: Vojvodina i Kosovo i Metohija. Ove dve autonomne pokrajine su ujedno i sastavni delovi Republike Srbije. Po ovoj administrativnoj podeli i zbog istorijskih razloga, srpski narod, najbrojniji u Jugoslaviji, živeo je u svih šest republika i obe pokrajine. Tendencija da se poveća moć republika na račun federalne vlasti dobila je na snazi naročito posle usvajanja Ustava iz 1974, koji je ohrabrio narastanje hrvatskog, slovenačkog, muslimanskog i šiptarskog nacionalizma i secesionizma.