Bob Marley
Najveca
ikona reggae muzike, Bob Marley bio je prvi izvodjac sa Jamajke koji je postigao
svjetsku slavu, predstavljajuci muziku svoje zemlje i svog naroda u svakom kutku
svijeta. Odtrasato je u sredistu Rude Boy kulture, a okosnica njegovog zivota
bila je Rastafari vjera. Ne moze reci da je ostavrio veliki broj hitova u
Americi, ali rijetki su oni poput Marleyja koji su uspjeli promijeniti muzicku i
kulturnu okolinu tako duboko kao on, i uci u istoriju. Neopsorno je da je reggae
dio velike R’n’R kulture, u koju je unio svoje socijlane snage i stilisticke
uticaje. Mrleyevim vlatsitim rijecima: “Regae muzika, soul muzika, rock muzika –
svaka pjesma ima znak”.
Bob Marley je svoj vlatiti posebni simoblizam crpio iz Rastafari vjere – sekte
koja je velicala etipijskog cara Haile Selassie-a I, kao zivog boga koji ce
vratiti crnce u njhovu maticnu zemlju u Africi. U Marleyjevim pjesmama
pomijesani su religiozni misticizam i pozivi za politicko uskrsnuce. Njegovu
reggae himnu mira “One Love”, Tursiticka zajednica Jamajke usvojila je kao
zastitinu pjesmu.
Rodjen je kao Robert Nesta Marley 6. februara 1945.g. u St.Ann-u, na Jamajci,
kao sin sredovjecnog marinca – bijelca i 18-godisnje crnkinje. Marley je sa 14
godina napustio roditelje i otisao u Kingston gdje je zapoceo muzicku karijeru,
postavsi ucenik lokalnog pjevaca Joe Higgis-a. Njegov prvi singl bila je pjesma
“Judge Not”, snimljena 1962.g.
1963. g. Marley se udruzio sa pjevacima Peter-om McIntosh-om, Bunny-em
Livingstone-om, Junior-om Braithwaite-om, Beverly Kelsom i Cherry Smith-om kako
bi oformili sastav Teenagers, kojeg su kasnije nazvali WailingWailers. Potpisali
su ugovor sa producentom Coxsone Dodd-om i snimili svoj debi, “I’m Still
Waiting”. Kada su grupu napustili Braithwaite i Smith, Bob Marley je preuzeo
ulogu vodeceg pjevaca. Potom su, pocetkom 1964. g. snimili singl “Simmer Down”
koji je zauzeo vrhove top listi na Jamajki. Uslijedio je niz singlova,
ukljucujuci “Let Him Go ( Rude Boy Get Gail )”, “Dancing Shoes”, “Jerk in Time”,
“Who Feels It Knows It” i “What Am I to Do”. Sve u svemu Wailers su snimili 70
pjesama prije nego sto su se razisli 1966.g.
10. februara 1966. Bob Marley je ozenio Ritu Anderson, i oni su narednih osam
mjeseci proveli u SAD sa Marleyjevom majkom i njnim novim muzem. Pocetkom ’67.
Marley se vratio na Jamajku. sa Bunny-jem i McIntoshom formirao je sastav
Wailers, a njegova muzika poprimila je novi, sporiji, rock ritam. Do tada je
Marley pjevao o kulturi svog naroda, medjutim sa Wailersima je tu himnu
zamijenio novom duhovnim i drustvenom porukom. Osnovali su svoju valstitu
izdavacku kucu, Wail’n’Soul, ali posto nisu imali dovoljno iskustva, izdavacka
kuca je prestala sa radom krajem te godine.
Wailersi su se udruzili sa producentskim carobnjakom Lee Perryjem i snimili neke
od najranijih reggae hitova, ukljucujuci “Soul Rebel”, “Duppy Conqueror” i
“Small Axe”. 1970. pridruzili su im se basista Aston “Family Man” Barret i
njegov brat, bubnjar Carlton. Sa dodatkom jakog rock ritma, Wailers su postali
karibske superzvijezde.
Sa zeljom da steknu svjetsku popularnost, Marley je 1971.g. posjetio Chrisa
Blackwella, osnivaca londonske izdavacke kuce Island Records i dobio je ono sto
je zelio. 1972. za Island su izdali album “Catch a Fire”, koji je poznat kao
prvi reggae album, a bio je to i njihov prvi album objavljen van Jamajke i odmah
je privukao paznju svjetske javnosti.
Nakon kratke americke i britanske turneje, grupa je usla u studio kako bi
snimili album “Burnin’”, koji je objavljen 1973.g. , na njemu se nalazila i
pjesma “I Shot the Sheriff”, sa kojom je Eric Clapton 1974. dospio na Top Ten
listu singlova. Album je bio pun pogodak, a Wailers su poceli nastupati kao
predgrupa nekim od najpopularnijih americkih izvodjaca, kao sto su Bruce
Springsteen i Sly, te Family Stone.
Krajem 1974.g. Bunny i McIntosh su napustili bend i zapoceli uspjesne solo
karijere, a sastav je dobio novi naziv, Bob Marley & Wailers. Vokalne harmonije
su zamijenjene sa I-Threes, kojeg su cinile Marleyjeva supruga Rita, Marcia
Griffiths i Judy Mowatt. 1975. izdali su “Natty Dread”. Pjesma sa ovog albuma
“No Woman, No Cry” dospjela je na britansku Top 40 listu. Ljeto iste godine, Bob
Marley & Wailers zapoceli su sa prepunim arenama i rasprodatim koncertima. Dvije
noci zaredom nastupali su u prepunoj Lyceum Ballroom u Londonu, a krajem te
godine izdali su “Live” album. 1976. izlazi album “Rastaman Vibration”, koji je
dozivio veci komercijalni i kriticki uspjeh, a magazin Rollling Stone, proglasio
ih je bendom godine. Album je dopsio na americku Top Ten listu albuma.
Kako bi im se zahvalio omladini Jamajke na podrsci, Marley je planirao odrzati
besplatan koncert u nacionalnom Parku heroja u Kingstonu. Samo par dana pred
nastup, sest naoruzanih muskaraca provalilo je u Marleyjevu kucu i pucalo u
njega, njegovu suprugu i menadzere. Srecom svi su prezivjeli, a Marley je nakon
toga odrzao nastup, nabijen emocijama.
Bob Marley & Wailers su 1977. izdali “Exodus”, a 1978. uslijedio je album “Kaya”.
Na turneji kojom su promovisali album “Exodus”, Marley je povrijedio nozni prst
igrajuci fudbal, ali je odbio operaciju jer se to protivilio njegovom Rastafari
vjerovanju. Za konecrt “One Love Peace Concert” na Jamajki, koji je odrzao 1978.
Marley je od UN dobio Medalju za mir.
Bend je nastavio sa radom, objavivsi 1978. live album “Babylon by the Bus”,
1979. “Survivor” i 1980. “Uprising”. Takodjer su nastavili i sa turnejama,
ukljucujuci i nastup na Svecanosti povodom nezavisnosti Zimbabvea, te njihov
najveci koncert koji su ikada odrzali, konecert u Milanu pred 100 000 ljudi.
Tokom americke turneje krajem 1980., za vrijeme nastupa u Madison Square Gardenu,
Marley se osjecao slabo. Povreda prsta koju je zadobio igrajuci fudbal postala
je kancerogena, a medicinski testovi su pokazali da se karcinom prisirio na
mozak, pluca i stomak. 11. maja 1981. Bob Marley je umro u bolnici u Miamiju.
Sahranjen je na Jamajki, a za svoj humanitarni rad dobio je jedno od najvecih
priznanja Jamajke, Oredn zahvalnosti.
Posthumna nastojanja, ukljucujuci “Redemption” iz 1983. i retrospektivu “Legend”
objavljenu 1984., odrzavali su Marleyjevu muziku u zivotu, a njegova slava
nastavila je rasti godinama poslije njegove smrti. Cak decenijama poslije, Bob
Marley je sinonim za svjetsku popularnost reggae muzike.
Nakon smrti njenog muza, Rita Marley je izdala solo album, a veliki hit postala
je pjesma “One Draw”. Uprkos uzastopnom uspjehu singlova “Many Are Called” i
“Play, Play”, ona se sredinom 80-tih povukla iz svijeta muzike i okrenula se
odgajanju djece, a svo sedmero Marleyjeve djece zaplovilo je u muzicke vode.
19. Januara 1994. g. Bob Marley je primljen u R’n’R Hall Of Fame, na 9.
godisnjoj veceri. Njegovo promotor bio je Bono Vox iz U2-a, a nagradu je primila
Marleyjeva supruga Rita Marley. 7. aprila 1999. Album “Legend” dobio je 10.
platiansti certifikat, potvrdjujuci prodaju u vise od 10 miliona primjeraka.
Ovaj album je skoro deset godina bio je najprodvaniji album izdavaca Island
Recordsa, a i dalje je najprodavanji reggae album u istoriji muzike, te
najprodavaniji album nekog izvodjaca sa Jamajke.