Claude Monet

(1840-1926)

Rodjen je u Parizu,ali je obrazovanje stekao u Le Avru gdje je 1858 upoznao Budena,koji mu je dao potstrek da slika prirodu nalicu mjesta.Zajedno sa svojim kolegama studentima Renoarom,Sislejom i Bazilom slikao je u Chailly.

Nije bio zadovoljan Glerovom podukom;više je naucio od Jonkinda i Budena,radeci sa njima u Onfloru(1864),poceo je da slika pejzaz usredsredjen na njegove atmosferske pojavnosti. Nigdje kao u njegovim slikama svjetlo nije toliko izraženo, ono je glava tema svih njegovih motiva. Figure poput ljudi bile su samo objekti koji reflektiraju svjetlost, a njihovom oblikovanju nije pridavao veliku važnost.

Ucestvovao je napet od osam imprresionistickih izlozbi i patio je kao i Pisaro i Sislej od neprijateljskog prijema i nedostatka pokroviteljstva. Mone je jedini ostao dosljedan ovom pravcu tako da mozemo s prvom reci da je on i ujedno jedini pravi predstavnik impresionizma.

 

 

Camille Pissarro

 (1830. – 1903.)

 Svoja egzoticna platna uvijek je oslikavao jakim i zivim bojama. Nikad nije pokušao prikazati prozracnost zraka ili vode, vec  je ostao privrzen cistoci svojih motiva. Zanimanje za pravila kompozicije dovelo ga je do prikazivanja trodimenzionalnog prostora pomocu minijaturnih tackica, a ta tehnika lezi u samom srcu poentilizma i divizionizma. Bio je najstariji medju impresionistima i samim time u ocima drugih umjetnika imao je odredjeni autoritet. Cézanne je za njega rekao: "On je covjek od kojega treba traziti savjet: pomalo je poput Boga."

 

 

Alfred Sisley 

(1839. – 1899.)

 Kojeg su mnogi smatrali najkonzistentnijim medju impresionistima, posvetio se gotovo u potpunosti pejzazima, slikajuci uglavnom krajolike zapadno od Pariza, podrucja u kojem je zivio. Nebo je vazan element njegova rada, a koristio se razlicitim tehnikama kako bi naslikao nebo koje "nece biti jednostavno pozadina". Za zivota mu platna nisu bila narocito cijenjena ni poštovana kao što su bila djela drugih impresionista.

 

 

Edgar Dega

(Pariz, 19.6. 1834. - Pariz, 26.9. 1917.)

Francuski slikar, graficar i kipar. Isprva je slikao historijske teme i portrete u ulju, a 70-ih godina poceo je raditi u pastelu i temperi. Zanima ga prije svega pokret tijela, koji je prikazivao tocno i realisticki, a pritom su na njega utjecali japanski drvoresci (Utamaro i Hokusai). Motive je trazio na konjskim trkalištima i u kazalištu, a oko 1872. poceo je crtati i slikati plesacice. Izlagao je s impresionistima, a poslije u salonu. Izradio je niz bakropisa, litografija, a bavio se i sitnom plastikom. Nikad se nije smatrao pravim impresionistom. Više je volio slikati u svom atelijeru nego na otvorenome, a umjetno svjetlo više mu je odgovaralo od sunceve svjetlosti. Smatrao je da ono naglašava kretnje njegovih slavnih plesacica.

 

 

Pierre-Auguste Renoir

(1841. – 1919.)

Bio je jedan od prvih koji su širili nacela impresionizma. Svoja je platna ispunjavao jednolicnim, raspršenim svjetlom, objedinjujuci likove i pejzaze pod istim ritmicnim i stalnim izvorom svjetlosti. Impresionizam je u Renoirovim djelima pronašao jedinstvenu strukturalnu cvrstocu u prikazima mladih zena.

 

 

Frédéric Bazille

 (1841. – 1870.)

Nikad nije bio predani impresionist. Zelio je svakom predmetu dati tezinu i volumen, a ne slikati samo vanjski izgled. Na zalost njegova je karijera prekinuta njegovom pogibijom za vrijeme francusko-pruskog rata.

 

 

Armand Guillaumin

 (1841. – 1927.)

Izlagao je na gotovo svim impresionistickim izlozbama. Njegova je paleta postajala sve sjajnija i neprirodnija. Zive boje organizirao je u oštre kontraste, slicne onima koje nalazimo u djelima Paula Gauguina.

 

 

Berthe Morisot

(1841. – 1895.)

Kci imucnih roditelja ciji je predak bio slikar Fragonard, izlagala je redovito na sluzbenim salonima prije nego što se s oduševljenjem pridruzila impresionistima. 1868. upoznala je Edouarda Maneta, koji je postao njezinim uciteljem i bliskim prijateljem. Poslije se udala za njegovog brata Eugènea. Ona nije rabila tipične kratke, isprekidane poteze kistom, vec je zadrzala svoju njeznu, paperjastu tehniku. Zenski likovi Morisotove cvrsti su oblici istaknute nazocnosti, a ne likovi koje odnosi polazni trenutak.

 

 

Edouard Manet

 (1832. – 1883.)

 Na mnogo se naCina izdvaja iz skupine ostalih impresionista. Bio je otmjen, gradski gospodin i prijatelj pjesnika Mallarméa i Baudelairea. Kad je pod utjecajem Morisotove napustio svoj atelijer kako bi slikao u prirodi, njegovi su radovi postali lakši i spontaniji. Iako je redovito sudjelovao u njihovim izlozbama.

 

 

Mary Cassatt

 (1844. – 1926.)

Sa svojim prijateljem Degasom je dijelila osobitu ljubav prema crtanju. Njezin linearni stil i nadarenost za slaganje zasebnih elemenata doveli su je do izrade litografija i grafika u boji, koje predstavljaju njezine najuspjelije radove.

 

povratak na pocetnu stranicu