Rembrandt Harmenszoon
van Rijn |
GALERIJA |
[početna strana] |
1606.
Rembrandt Harmenszoon van Rijn roden je 15. srpnja u Leidenu kao
osmo od
devetero djece Neeltje van Suijetbroeck i njena supruga Harmena Geritszoona van
Rijna.
1613. -
1620. Rembrandtovi roditelji poslali su sve sinove na naukovanje, a sarno njega
u latinsku skolu. Nakon sedam godina skolovanja Rembrandt se upisuje na
Filozofski fakultet
Sveuèilišta u Leidenu da studira klasicnu knjizevnost.
1622. -
1624. Ubrzo napusta studij te zapoèinje razdoblje ucenja kod
Jacoba Isacszoona
van Swanenburgha, slikara školovanog u Italiji. Meðutim, bio je pod mnogo veæim
utjecajem Pietera
Lastmana, amsterdamskog umjetnika povijesnog slikarstva, kod kojeg
je potom bio
na šestomjeseènom naukovanju.
1625. -
1628. Vraæa se u Leiden i osniva atelijer zajedno s Janom Lievensom. Rembrandt
stvara povijesne slike, u pocetku po Lastmanovim modelima. Uz to radi i studije
fizionomija, koje su
dovele do brojnih autoportreta, zajedno s gravurama i
bakrorezima, za koje su djelomièna inspiracija Callotove gravure.
1628.
Constantijn Hujgens, široko naobraženi tajnik princa namjesnika Frederika
Hendricka, dolazi u Leiden i pokazuje veliko zanimanje za Rembrandta i njegovu
umjetnost.
1629. -
1630. Hujgensovo pokroviteljstvo dovodi do narudzba i pocetnog uspjeha, kao
što
su dva djela koja je kupila Engleska kruna, a brojne kopije njegovih slika Juda
vraea trideset
srebrnjaka i Lazarovo uskrsnuee ubrzo su otkrivene.
1630. Umire Rembrandtov otac, 27. travnja.
1631.
Nadahnut poèetnim uspjehom i voðen novcem koji pristize, Rembrandt se seli u
Amsterdam, gdje zivi u kuei Uylenburgha, trgovca umjetninama, u Breestraatu, i
uskoro stvara ime slikara
portreta dobrostojeeih amsterdamskih patricija
1632.
Zahvaljujuæi Hujgensovu posredovanju princ Frederik Hendrick kupuje odreðen broj
slika i naruèuje ciklus Stradanja. Kasnije Rembrandt dobiva narudžbu da naslika
portret dr.
Nicolaesa Tulpa, kirurga, koji završava prije kraja godine. Ukupno trideset
slika nastalo je tijekom te godine.
1634.
Rembrandt se 2. srpnja vjencao sa Saskijom van Uylenburgh, neæakinjom
amsterdamskog trgovca umjetninama i kæeri bogatog patricija. Postaje
èlan Gilde
(ceha) Svetog Luke, kako bi
mogao kao samostalan uèitelj obuèavati uèenike i nauènike. Imena osam uèenika
koji su radili u njegovom atelijeru poznata su jos i danas, meðu njima
Ferdinanda Bola i Goverta Flincka.
1635. 15.
prosinca, krstenje Rembrandtova prvog sina Rumbertusa, koji umire nakon svega
nekoliko mjeseci. Radi na slikama Samson prijeti ocu svoje žene, Ganimedova
otrnica i Zrtvovanje
Izaka
1636. Rembrandt se seli u Niuwe Doelenstraat, gdje zapoèinje raditi na umjetnièkim djelima i skupljati
enciklopedijsku zbirku egzotiènih predmeta,
umjetnièkih i povijesnih, životinjskih i
biljnih. Slika Baltazarovu gozbu,
Samsonovo osljepljivanje i, tijekom iduæih godina, seriju portreta koji
predstavljaju Saskiju, meðu njima i dvostruki portret Bludni sin u kavani.
1638.
Nakon što je rodbina optuzila Saskiju za potrošeni novac, Rembrandt kre'e u
parnicu. Krstenje njegove prve kæeri Cornelije, koja takoder ubrzo umire.
1639. 5. sijecnja Rembrandt kupuje novu kuæu u Breestraatu, preuzimajuæi obvezu
da je otplati u roku od pet do šest godina.
Završava petu i posljednju sliku iz ciklusa Stradanja.
1640. Krstenje druge kæeri, nazvane Cornelia, 29. srpnja,
koja isto tako ubrzo umire. Rembrandtova majka umire mjesec dana poslije.
Pocinje slikati pejzaže i izraduje gravure
1641. Krstenje sina Tita, 22. rujna.
1642. Nakon završetka Noæne straže, Saskija umire 14. srpnja,
što uzrokuje prekid i krizu u Rembrandtovu zivotu. Da bi olakšale
zivot udovcu, Geertge Dircx i - u Ijeto iste godine -
Hendrickje Stoffels pridružuju se njegovu kuæanstvu.
Rembrandt poèinje rad na svojem najpoznatijem bakropisu
Krist lijeci bolesnu djecu (Bakropis za stotinu guldena). Njegova
grafièka
djela postaju sve popularnija te šesto kopirana i
reproducirana na gravurama, posebno kao oltarska djela.
1649. Geertge se neprestano svaða s Rembrandtom, sto ga
na kraju dovodi na sud zbog optužbe za neispunjeno obeæanje
braka. Hendrickje svjedoèi protiv zalbene strane. Geertge
je
osudena na
nekoliko godina zatvora u Goudi.
1652. Antonio Ruffo, sicilijanski pokrovitelj, od
Rembrandta naruèuje sliku Aristotel razmislja pred
Homerovim poprsjem; završena je iduæe
godine.
1653. Unatoè brojnim narudžbama,
honorarima od uèenika i prihodima od bakropisa
dugovi prisiljavaju Rembrandta da nastavi s posuðivanjem
novca.
1654. Hendrickje je pozvana pred Amsterdamsko vijeæe
Reformirane crkve, od kojeg dobiva ukor zbog nemoralnog suživota
s Rembrandtom. Treæa kæer
po imenu Cornelia krstena je 30.
listopada.
1656. Vlasništvo nad kuæom
preneseno je na Titovo ime 17. svibnja. Nedugo zatim Rembrandt proglašava
bankrot.
1657. - 1658. Rembrandtova kuæa i kolekcija dane
su na dražbu. Meðutim, tako
skupljeni iznos je nedovoljan da pokrije njegove dugove. On se seli u
Roozengracht, gdje vodi povuèen zivot,
meðu menonitima i židovskim
prijateljima. Louys Crayers postaje Titov zaštitnik;
nakon dugog sudskog postupka uspijeva u pokušaju
da dobije udjel u nasljeðu koji je djeèaku
raæen iz oceve imovine
1660. Tit i Hendrickje zaposljavaju Rembrandta u svojoj prodavaonici umjetnina.
Unatoc povuèenom životu, on održava
brojne kontakte. Nastavlja držati uèenike
i izvršava narudžbe, kao sto
je portret
èlanova odbora Amsterdamske suknarske gilde (ceha),
Sindici suknarskog ceha (tzv. Staalmeesters), koji dovršava
1662. godine.
1661. Antonio Ruffo kupuje sliku Aleksandar Veliki i narucuje portret Homera.
1663. Umire Hendrickje.
1665. Tit postaje punoljetan i dobiva nasljedstvo. Rembrandt je zaokupljen
slikom Zidovska nevjesta.
1668. Tit se zeni Magdalenom van Loo, 10. veljace, no umire pola godine kasnije;
pokopan je 7. rujna.
1669. Rembrandt sada zivi u kuæi
svoje snahe i postaje kum svojoj prvoj unuci, 22. ozujka. Umire 4. listopada, ne
dovršivsi sliku Simun s Isusom u
Hramu.
|
|
|