POLJSKA
Republika Poljska je država u srednjoj Europi. Graniči s Njemačkom na zapadu, Češkom i Slovačkom na jugu, Ukrajinom i Bjelorusijom na istoku, te Litvom, Rusijom (tj. ruskim teritorijem Kaliningradska Oblast) i Baltičkim morem na sjeveru.
Ime Polska, koje se pojavljuje sredinom 11. stoljeća, dolazi od drevnog slavenskog plemena Polanie ("oni koji žive na polju", doslovno Poljaci), koje se naselilo u nizinama između Odre i Visle nakon pada Rimskog Carstva, u 5. stoljeću.
Poljsko zlatno doba je 16. stoljeće, kada se Poljska ujedinila s Litvom i bila jedna od glavnih europskih sila pod dinastijom Jagelovića. Dinastija je propala 1572., a Poljska je ušla u dugo razdoblje ratova i opadanja moći. Zemlja je raskomadana 1772., 1793. i 1795. godine, kad je podijeljena između Rusije, Prusije i Austrije.
Poljska je opet uspostavljena kao neovisna država nakon 1. svjetskog rata. Godine 1939. podijeljena je nadvoje između Njemačke i Sovjetskog Saveza. Nakon 2. svjetskog rata, Poljska je dobila nova područja na zapadu, ali je izgubila dvostruko veća područja na istoku.
Zemlja je bila dio komunističkog Istočnog bloka pod kontrolom Sovjetskog Saveza do 1980-ih godina, kada je krenuo pokret "Solidarnost", koji je pobijedio na parlamentarnim izborima 1989. godine, te je uvedena demokracija.
Poljska je 1999. godine ušla u savez NATO, a 1. svibnja 2004 pridružila se Europskoj Uniji.
POLITIKA GEOGRAFIJA PRIVREDA STANOVNIŠTVO ZANIMLJIVOSTI
Sadašnji ustav Poljske donesen je 1997. godine.
Predsjednik države bira se na općim izborima svakih pet godina. On je šef države, najviši predstavnik zemlje u domaćim i međunarodnim pitanjima, te vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Ima ovlasti da pod određenim okolnostima raspusti zakonodavna tijela i raspiše nove izbore.
Predsjednik vlade predsjeda Vijećem ministara, koje izvršava odluke zakonodavnih tijela. Predsjednika vlade imenuje predsjednik države uz odobrenje parlamenta, a najčešće je to vođa većinske stranke. Članove Vijeća ministara imenuje donji dom parlamenta.
Parlament ili Narodna skupština (Zgromadzenie Narodowe) ima Donji dom (Sejm) s 460 zastupnika i Senat (Senat) sa 100 zastupnika. Zastupnici se biraju svake četiri godine, većinskim sustavom glasovanja po pokrajinama. Ustav kaže da manjine imaju dva zastupnička mjesta, te da stranke moraju imati barem 5% ukupnog broja glasova da bi ušle u parlament.
Glavne grane sudstva su Vrhovni sud (Sąd Najwyższy), čije suce imenuje predsjednik države na preporuku Državnog sudbenog vijeća na neograničeno vrijeme, i Ustavni sud (Trybunał Konstytucyjny), čije suce bira Sejm na mandat od devet godina.
Poljska se dijeli na 16 upravnih područja, vojvodstva (województwa, jednina województwo):
Poljski se reljef sastoji gotovo isključivo od sjevernoeuropske nizine s prosječnom nadmorskom visinom od 173 metra, dok su na jugu Sudeti i Karkonosze), te Karpati i Tatra, gdje je najviši vrh Poljske, Rysy (2,499 m). Kroz nizinu teče nekoliko velikih rijeka - Visla (Wisla), Odra i Varta (Warta). Poljska ima oko 9300 jezera, uglavnom na sjeveru zemlje. Mazurija (Mazury) je najveće i najposjećenije jezersko područje u Poljskoj.
Poljska ima umjerenu klimu s hladnim, kišovitim i relativno oštrim zimama, te blagim ljetima s čestim pljuskovima.
Prije 2. svj. rata, gospodarstvo je uglavnom ovisilo o poljoprivredi. Za vrijeme komunizma uvedena je sovjetska planska ekonomija s naglaskom na industriji. Krajem 1970-ih došlo je do velikih gospodarskih problema, zbog kojih je dijelom i propao komunizam.
Kad je pobijedila demokracija, uvedene su reforme radi prelaska na slobodno tržište. Nakon početne krize, gospodarstvo je ravnomjerno raslo, kao i privatizacija i strane investicije.
Strukturne promjene zdravstva, obrazovanja, mirovinskog sustava i državne uprave izazvale su znatne porezne pritiske.
Bruto domaći proizvod stalno je rastao od 1993. do 2000. uz kraće usporavanje u 2001-2002. Približavanje članstva u Europskoj Uniji opet je potaklo gospodarstvo, koje je u 2003. poraslo za 3,7%.
Stanovništvo Poljske je najgušće na jugu, a najrjeđe na sjeverozapadu i sjeveroistoku zemlje.
63% ljudi živi u gradovima (podatak iz 2001. godine). 42 grada imaju više od sto tisuća stanovnika, a 6 gradova više od petsto tisuća.
Poljska je nekad pokrivala mnogo naroda, kultura i vjera. Drugi svjetski rat i teritorijalni pomak na zapad homogenizirali su stanovništvo. Danas Poljaci čine 98% stanovnika, a glavne manjine su Nijemci, Ukrajinci i Bjelorusi.
Poljski, koji spada u zapadnu granu slavenskih jezika, jest službeni jezik Poljske. Većina Poljaka (95%) su katolici, a 75% se računa kao aktivni katolici. Nekatoličkih 5% stanovništva uglavnom spada u pravoslavlje i protestantizam
Poljska je uglavnom dijelila sva razdoblja kulturnog razvitka Zapada. Renesansa je dovela do procvata poljske kulture, dok je reformacija ubrzala razvoj književnosti na poljskom. Francuska je kultura jako utjecala na Poljsku u 18. i 19. stoljeću. Ovo su samo neki od brojnih Poljaka koji su doprinijeli svjetskoj kulturi:
Na području današnje južne Poljske poznate i kao Małopolska postojala je u ranom srednjem vijeku država Bijelih Hrvata. Poznato je da su se još u 19. st. neki poljski imigranti u SAD prilikom ulaska izjašnjavali kao Białochorwaty ("Bjelohrvati"), ali Poljaci nikad nisu čuli niti za Bjelohrvate, niti za Bijelu Hrvatsku (uključujući većinu sveučilišnih profesora!).
Poljaci (kao i još neki europski narodi) nemaju pozdrav za "Dobro jutro". Njima je od zore "Dzień dobry." ("Dobar dan.")
Kako je vinova loza u Poljskoj vrlo rijetka tako je, naravno i vino. Tako, zimi, Poljaci tradicionalno ne piju kuhano vino već čaj ili kuhano pivo (!). "Grzane piwo z konfituramy" je nacionalno zimsko piće - zgrijano pivo s bpekmezom.
Poljaci su skloni stvari nazivati opisnim načinom; tako je najslavenskije piće "medovina" kod Poljaka "miód pitny" ("pitki med").
Varšava je kroz čitavu povijest Poljske bila u "zapadnoj polovici države". Od kraja 2. svjetskog rata kad su Poljaci definitivno ostali bez svojih istočnih krajeva u korist SSSR-a, Varšava je u "istočnoj polovici države".
Poljaci i Litvanci su stoljećima živjeli u zajedničkoj državi; Litvanci su tako postali zagriženi katolici, a Poljaci s prezimenima koja završavaju na "-ewicz", "-owicz" i sl. su gotovo svi litavskog podrijetla.
Poljaci se jako ponose svojim medenjacima koji su opako začinjeni svim i svačim - od papra i cimeta do boktepitajčega. To je dokaz da je Poljska nekad bila moćna država koja si je mogla priuštit obilan uvoz začina iz Azije. Tijesto za prave tradicionalne medenjake, nakon što je zamiješeno, odležava 2 godine.
Letonija (Latvija), tada Kurlandska kneževina, kao poljski vazal imala je i kolonije, npr. na Tobagu (danas Trinidad & Tobago) koje su kasnije postale poljske.
U Šleskoj, Pomeraniji i Istočnoj Pruskoj, krajevima koje je Poljska nakon 2. svjetskog rata dobila od Njemačke, Poljaka je bilo vrlo malo. Tek četvrtina mjesta imala je i poljsko ime; danas u svim tim mjestima žive Poljaci, mahom protjerani iz bivše istočne Poljske i sva mjesta imaju "prilagođena", slavenizirana poljska imena.
Bjeloruse Poljaci smatraju Rusima, a Rusi se šale na račun njihova jezika i pogrdno ih nazivaju Poljacima.
Grkokatolička kršćanska denominacija nastala je tako da su Poljaci natjerali pravoslavce nad kojima su vladali u svojoj nekad divovskoj državi da prihvate Papu kao vrhovnog crkvenog gospodara, ali su im dozvolili da zadrže pravoslavni obred. Papa se složio u svrhu privlačenja duša "pravovjerstvu".
Lavov u današnjoj Ukrajini (ukr. Lviv, polj. Lwów, njem. Lemberg) svojevremeno je bio jedan od najvećih i najprosperitetnijih poljskih gradova sa zamršenim nacionalnim sastavom: Poljaci u većini + Ukrajinci + Rusi + Bjelorusi + Židovi u gotovo jednakim omjerima i nešto Litvanaca. Danas u Lavovu gotovo da i nema Poljaka - tek gdjekoji koji se obogatio na zapadu pa kao umirovljenik obnavlja svoju rodnu ili roditeljsku kuću.
Južno od Chicaga postoji nekoliko okruga u kojima žive gotovo isključivo Poljaci; College of Illinois svoje web stranice održava jednako kako na engleskom tako i na poljskom.
 |
 |
 |
 |
 |
 |