Dalí se rodio u mjestu Figueres, Katalonija, 11.05.1904. Njegov otac, don Salvador, bio je javni bilježnik i ateist, a njegova majka Ana Maria, bila je odana katolkinja. Njegov stariji brat, koji se također zvao Salvador, umro je 9 mjeseci prije Dalíjeva rođenja. Dalí je kasnije napisao da se bolesno identificirao sa svojim imenjakom i da je imao neopisivo veliku potrebu za pažnjom. Prema tvrdnji iz njegove autobiografije Tajni život Salvadora Dalíja (1942)., Dalíjevo djetinjstvo bilo je obilježeno halucinacijama i neobično jakim emocionalnim iskustvima, iz kojih su kasnije oblikovani mnogi njegovi snovi i obsesije.
Već od rane dobi Dalí je pokazao talent za umjetnost. Između 1921. do 1926. studirao je umjetnost u Madridu. Dalí je 1924. suspendiran na godinu dana zbog neposlušnosti, a 1926. je izbačen zbog njegovog buntovnog ponašanja, koje je uključivalo slučaj kada je odbio analiziu jer je bio uvjeren da njegovu učitelji nisu bili dovoljno kvalificirani da bi ga ocjenili. No, u tom preiodu do savršenstva doveo je svoju sitničavu tehniku crtanja tako što je odmjerio snage holandskih majstora mrtve prirode iz XVII. vjeka i francuskih žansrovskih slikara iz XIX. vjeka. Dalíjeve slike koje je izlagao na raznim studentskim izložbama privukle su pažnju mnogih, te je on 1925. imao uspješnu izložbu u Barceloni. U svojoj ranoj fazi stvaranja Dalí je bio inspirian apstraktnom umjetnošću svojih sunarodnjaka Pabla Picassa i Joana Miróa, te je eksperimentirao raznim avangardnim stilovima, uključujući i kubizam. Nakon 1928. vratio se svom ranijem interesu u metafizičku umjetnost talijanskih slikara Giorgia de Chiricoa i Carla Carràe. Velika zabrinutost metafizičkih slikara sa evokativnom moći simbola sugestirala je namjernu istragu slika snova prema principima Sigmunda Freuda, oca psihoanalize.
Godine 1929. Dalí se seli u Pariz i službeno postaje nadrealist. Te iste godine napravio je svoj prvi nadrealistički film, Andaluzijski pas (Un chien Andalou) zajedno sa redateljem Luisom Buñuelom. Film je šokirao javnost sa prizorima kao što je prizor kada britva reže oko. Dalí je 1929. imao i izložbu u Parizu, sa koje je prodano svako izloženo djelo. Predgovor izložbenog kataloga napisao je André Breton, osnivač nadrealizma, i tako potvrdio Dalí članstvo u grupi. Za vrijeme 1930ih Dalí je naslikao većinu svojih djela po kojima je danas poznat. Te slike uključuju neke od najpoznatijih nadrealističkih slika, kao što su satovi u slici Postojanost pamćenja (1931.). U kontrastu sa svojom uobičajenom nadrealističkom okupacijom sa fenomenom nesvjesnih misli, Dalí inzistira na razumno objektivniju prezentaciju iskustva paranoične opsesije. Sa velikom preciznošću naslikao bi poznate nam objekte u nelogičnim postavkama i kombinacijama, opisujući ta svoja djela kao „ručno izrađene fotografije snova“, a svoju metodu „paranoično-kritičnu“. Mnoge njegove slike koriste metodu ponavljanja slika – brojni satovi u Postojanosti sjećanja na primjer – i oblika koji se preobrazuju, ili se pretvaraju u druge objekte, i tako otvaraju prostor mnogim interpretacijama.
Kao i mnogi nadrealisti, Dalí se prepirao sa Bretonom, i 1939. službeno je izbačen iz nadrealističkog pokreta. U to vrijeme on se u svakom slučaju udaljavao od nadrealizma i približavao se naturalističkom stilu, kojeg je insprirala renesansna umjetnost kojoj se divio za vrijeme svojih posjeta Italiji. Dalí 1940. Napušta ratnu Europu i seli se u SAD gdje je ostao do 1948. U dodatku slikama, Dalí je napravio mnoge kostime za balete, izrađivao je nakit, i napravio je mnoge reklamne plakate koji su mu donijeli financijske prihode. Također je napravio scenu sna za Hitchcockov film Začarana (1945.).
Dalí se 1948. Vraća u Španiju. Od tada je uglavnom živio u Port Lligatu, blizu njegovog rodnog mjesta, ali znao je često posjetiti New York i Pariz. Njegova kasnija djela su realnija nego prijašnja, a njihov glavni motiv bila je Dalíjeva žena i muza, Gala. Također je naslikao djela sa religioznim motivima kao Raspeće (1954.) i Sakrament posljednje večere (1955.). Iako su njegova zadnja djela bila nepopularna kod kritičara, ona su naširoko reproducirana i postala su popularna među publikom.
Kao blistava i kontroverzna figura, Dalí je ostao vrijedan vijesti do kraja života. Drugi dio njegove autobiografije, Dnevnik jednog genija, izažao je 1965. Dalí umire u Torre Galaeti 23. 01. 1989. u 84 godini života. Sahranjen je u Dalí muzeju, kojeg je osnovao 1974., u rodnom mjestu. Još jedan muzej koji je posvećen pretežito njegovim djelima nalazi se u Saint Petersburgu, Florida.
 |
 |
 |
 |
 |
 |