***
Iako mu je glavni poziv bilo slikarstvo, manje je poznato da se, osim za veličanstvene poteze kistom, zanimao za anatomiju, proučavao botaniku, matematiku, aeronautiku, astronomiju, akustiku, usvojio tehniku proizvodnje oružja, izumio ronilačko odijelo, tenk, stvarao urbanističke planove za idealne gradove budućnosti. Bio je kreativac i naucnik ispred svoga vremena i zadužio budućnost.
***
Taj Leonardo da Vinci - za kog je slikarstvo bilo božansko, Leonardo skulptor, arhitekta, pjesnik, muzičar, pronalazač, strastveno zaljubljen u nauku i tehniku, bio je po riječima mnogih historičara umjetnosti ”on sam, cijela renesansa”. Radoznale prirode, on je ljubopitljivo čekao i svoju smrt, prethodno zureći, sa skalpelom u ruci, u smrt drugih ljudi.
***
Ne da bi otkrio, kako tvrde biografi, šta je iza smrti, ili da, kao gatara što gleda u šolju, gleda u leševe koje je vivisecirao da bi vidio budućnost, nego da bi razumio, shvatio, samo da bi promatrao, iz iste intelektualne radoznalosti, ”tražeći skrivenu istinu o stvarima”. Leonardo se prvi put sreće s mrtvim tijelom, kada saznaje za smrt jednog stogodišnjeg poznanika koji mu je povjerio da ne osjeća nikakve probleme u toj dubokoj starosti, samo umor i slabost.