Pad Norveške i Danske

Osam mjeseci su Engleska i Francuska vodile sa Njemačkom "čudan rat", nadajući se da se on neće rasplamsati i da će se sve završiti "časnim mirom". U međuvremenu, nacisti su odlučili da osvoje Dansku i Norvešku. Zaposjedanje mostobrana na Skandinavskom poluostrvu bilo bi učvršćeno sjeverno krilo Rajha i ujedno bi se Velika Britanja strategijski obuhvatila sa istoka.
    Hitler je 1. marta 1940. godine potpisao direktivu za izvođenje operacije protiv Norveške i Danske, šifrovano nazvane "Vezeruebung" (Vezeribung)- vježbe na Vezeru.

Napadom na Dansku neposredno je rukovodio vazduhoplovni general L.Kaupiš. Njegove trupe prešle su njemačko-dansku granicu u zoru 9. aprila 1940. godine. Nešto kasnije, u 4 časa i 20 minuta, njemački poslanik u Kopenhagenu S.Rente-Fink zatražio je prijem kod danskog ministra inostranih poslova Munka. Bez mnogo uvijanja, uručio mu je notu sa zahtjevom da Danska kapitulira, jer je to u "interesu zaštite njenog neutraliteta". Nepun sat kasnije, danski kralj je preko radija zatražio od stanvoništva da se "uzdrži od bilo kakvog pružanja otpora" agresoru. Danska je, uz kraljevu saglasnost, postala satelit fašističke Njemačke. U novembru 1940.g. njena vazalna vlada pristupila je "antikominternskom paktu", a 22. juna 1941.g. Danska je prekinula diplomatske odnose sa Sovjetskim Savezom.
 Agresija protiv Norveške započeta je u isto vrijeme i po istom scenariju kao protiv Danske. Fašističke mornaričke i vazduhoplovne desantne jedinice već su se nalazile na teritoriji Norveške, kada je u 4 sata i 30 minuta izjutra 9. aprila 1940. godine njemački ambasador u Oslu uručio vladi ove zemlje ultimatum o kapitulaciji. Kralj Hokon VIII odbio je da kapitulira i naredio je da se vlada povuče u unutrašnjost Skandinavskog poluostrva. Iako zbunjene i deorganizovane, norveške snage pružile su otpor napadačima. Već prvog dana rata, obalska artiljerija potopila je u blizini Osla njemačku krstaricu "Bliher", ali je potom dobila narađenje da obustavi otpor.
    Njemci su počev od 10. aprila pojačali prebacivanje krupnih vojnih efektiva u Norvešku i aktivirali svog starog agenta Vidkuna Kvislinga (njegovo ime je postalo sinonim za izdajništvo u drugom svjetskom ratu) i njegovu petu kolonu. On je zajedno sa Njemcima kontrolisao južni dio Norveške.
    Velika Britanija je sa zabrinutošću pratila njemačku invaziju zapadne Skandinavije, čime su najozbiljnije bili ugroženi njeni pomorski putevi.

Bitka za Norvešku i njen pad u fašističke ruke označile su dalje jačanje strateških pozicija Njemačke . Švedska je sve više okretala svoju trgovinu ka zemljama fašističkog bloka.