Sovjetska država i Kominterna
Nova je država bila novum na političkom zemljovidu: ideološka diktatura
temeljena na Lenjinovoj interpretaciji Marxovih postavki o društvenom ustroju.
Budući da su, u prošlosti, svi pokušaji programatske uspostave bitno drugačijega
socijalnoga poretka od već postojećih, ili propali, ili su bili zemljopisno vrlo
ograničeni ili kratkoživući- sovjetska država, kao pobjednička utopija, nije
imala pravoga prethodnika u povijesti. Unatoč pozivanju na baštinu prijašnjih
revolucionarnih pokreta, od antičkoga Spartakova do Francuske revolucije i
Pariške komune, sličnost je bila prividna: prvi puta u zabilježenoj povijesti
čovječanstva lijevi radikali su pobijedili i održali vlast.
Lenjin i boljševici su poduzeli niz mjera za učvršćenje vlasti, dio kojih je bio
pragmatičke naravi, a nemali broj je potjecao iz ideološkoga okvira
komunističkoga svjetonazora. U Rusiji, boljševička je partija preimenovana u
komunističku, pod imenom «Ruska komunistička partija (Boljševika)», što je
nedugo potom razultiralo oštrom terminološkom diferencijacijom između
lenjinističkih «komunista» i ostalih lijevih stranaka marksističke orijentacije.
Godine 1919. osnovana je Kominterna, što je skraćenica za Komunističku
Internacionalu koja je trebala zamijeniti, u očima komunista, diskreditiranu II.
Internacionalu. Po viđenju boljševika, komunistička se revolucija trebala
proširiti i pobijediti u industrijaliziranim zemljama zapadne Europe, a
Kominterna je bila ustrojena kao središnji stožer revolucije.
No, komunisti su prvo pretrpjeli poraz u poljsko-sovjetskom ratu 1919. kada je
Crvena armija izvršila agresiju na uskrslu poljsku državu-Lenjin je naivno
vjerovao da će poljski radnici dočekati svoje stare tlačitelje, Ruse, kao «osloboditelje»
u klasnom pogledu i da će «nacionalno» podrediti «klasnomu». Također, pokušaji
komunističkih pučeva i ustanaka drugdje u Europi (Njemačka, Madžarska, razne
pobune u zemljama srednje Europe) ugušeni su vrlo brzo. Iako je takav razvoj
situacije invalidirao njegovu temeljnu viziju o svjetskoj ili, bar, eurazijskoj
revoluciji kojoj će ruski veleprevrat poslužiti kao početni upaljač, Lenjin se
prilagodio zbilji i usredotočio na učvršćenje vlasti i izgradnju snažne i
funkcionalne jednopartijske ideološke države, zadržavši Kominternu kao
stožernoga koordinatora i upravljača politike komunističkih stranaka drugdje u
svijetu.
|
|
|
|
|
|