UTICAJ
Mjeri li se važnost povijesnih osoba
dosegom, opsegom i dubinom njihova utjecaja u oblikovanju svijeta, Lenjin je, po
mišljenju praktički svih povjesničara jedna od najvažnijih ličnosti 20. stoljeća,
a po sudu mnogih, i najvažnija. Lenjin je bio osoba koja je formulirala i
provela program pobjede ideologizirane društveno-političke opcije koja se, bez
njega, svodila na praksu sindikalističkih i općecivilizacijskih reformi: prije
njega, nijedan se lijevi političar radikalnog usmjerenja nije, usprkos
deklarativnim iskazima, usudio išta poduzeti da bi preuzeo vlast, a kamoli
provesti duboku društvenu preobrazbu na crti ostvarenja egalitarnoga društva-u
ovom slučaju prema apokaliptički shvaćenomu marksizmu. Voluntarizam anarhista
rezultirao je jedino ekscesima poput atentata i kratkoživućih, prostorno veoma
ograničenih komuna, dok su europski marksisti izgubili mesijanski žar i
posvetili se povećanju boljitka radničke klase putem taktičkih socijalnih poteza.
Jedino je Vladimir Iljič Lenjin zamislio i ostvario mehanizam za preuzimanje
vlasti, snažno ideologiziranu i vojno ustrojenu partiju, te u presudnom
povijesnom razdoblju društvenoga rastroja za vrijeme 1. svjetskoga rata imao
hrabrosti i političkoga genija da se upusti u borbu za vlast-i pobijedi.
Historija poznaje sastavnice bliske lenjinizmu: križarske vjerske vojne redove,
teokratske državice u islamu i kršćanskome srednjem vijeku, no, ovdje se radilo,
u cjelini gledano, o ključnoj povijesnoj novini: sekularna lijeva ideologija
pobijedila je na velikom ozemlju i nastavila pobjednički hod na području
eurazije i dijelu američke hemisfere. Nema razloga za vjerovanje da bi marksizam,
da se Lenjin nije pojavio na povijesnoj pozornici, postao išta više od
ideologije europske socijaldemokracije nalik onoj koju je utjelovljavala II.
Internacionala.
Komunistički se totalitarizam, kojega je Lenjin utemeljio, u najvećoj mjeri
raspao koncem 20. stoljeća, tako da se može postaviti pitanje je li Lenjinova
borba zapravo bila povijesni abortus, slijepa ulica historije ? I je li
kapitalizam, bilo liberalno-tržišnoga oblika, bilo državno-socijalnoga,
društveni model kojemu pripada budućnost ? No takva pitanja nemaju empirijskoga
smisla i spadaju u područje historiozofske spekulacije i metafizike povijesti.
Lenjinizam je bio glavni globalni proces koji je doveo do polarizacije
ideoloških sila; bez njega nisu zamislivi desni radikalizmi poput nacizma i
susljedni svjetskopovijesni procesi kao 2. svjetski rat, dekolonijalizacija i
nastanak novih država u Europi i svijetu. Ironijom sudbine, upravo je Lenjin,
koje se smatrao za pravovjernoga marksista, cijelim svojim životom negirao
tvrdnju, implicite sadržanu u marksizmu, da povijesne zakonitosti, neovisno od
želja pojedinaca, nužno dovode do nastanka i nestanka društvenih formacija:
preobraženi svijet kojega je ostavio iza sebe i koji se nikakvim historijskim
determinizmom ne može iščitati post festum iz paralelograma sila
devetnaestostoljetnih društvenih, ekonomskih i političkih odnosa- potvrđuje da
je čovjek taj koji, u neodredivo velikoj mjeri, stvara povijest.
|
|
|
|
|
|