O plesu
Francuzi koji su pronašli ovaj ples nazvali su ga "dance du ventre" ili ples trbuha. U Grčkoj se naziva Cifte Telli (to je takođe naziv jednog turskog ritma). U Turskoj se naziva Rakkase a u Egiptu Raks Sharki. Na Istoku se naziva "dance orientale" kako bi se razlikovao od "baladia" ili narodnog plesa. Razvio se pod uticajem mnogih područja a njegov dug razvojni proces nastavlja se i danas. Pod terminom "istočni ples" podrazumjevaju se istočni ples, indijski ples ili perzijski ples. Orijentalni ples je stvoren za žensko tijelo sa naglaskom na trbušne mišiće, pokrete kukova i prsa. Čvrst je i uzemljen. Trbušni ples je karakterističan po glatkim, tečnim, kompleksnim, senzualnim pokretima koji se smjenjuju sa tresućim, krivudavim pokretima. Razlika između plesa Istoka i Zapada je u tome što je orijentalni ples "ples mišića" a zapadni "plesovi koraka". Svijet trbušnog plesa na Srednjem Istoku misteriozan je i zavodljiv. Priroda trbušnog plesa puna je spontanosti, strasti i osjećaja za zabavu. Trbušni ples je u prošlosti bio način manifestacije žena ne Srednjem Istoku. Ples ih je dizao sa njihovih jastuka i prekrivača kako bi malo njihale kukovima, malo se smijale tek kako bi izvodile pokrete koje znaju iz djetinjstva. Male djevojčice oduševljavale su porodicu kada bi po uzoru na svoje starije sestre i mame nespretno njihale kukovima. U doba adolescencije kada bi za vrijeme dugih toplih jutara srkale čaj od mente povremeno bi uvježbavale pokrete te kreirale nove plesne kombinacije koje su se s vremenom prenosile sa generacije na generaciju. Vjenčanja, proslave te porodična i prijateljska okupljanja pružala su mogućnost prepuštanja užicima plesa te pokazivanju umijeća plesa. Na Srednjem Istoku mnoge žene nadarene su za ples no ne mogu ga izvoditi na javnim mjestima. Porodice obeshrabruju djevojke kako se ne bi poćele profesionalno baviti plesom. Naime, ovakav oblik plesa iako tradicionalan u ovim zemljama je sramotan ako se izvodi u duhu profesije i na javnim mjestima. Plesačice mogu biti kćeri siromašnih, muzikalnih porodica. Te žene se doduše pozivaju na svdbe kao zabavljačice ali nikada kao gosti. Zbog njihove profesije one ostaju gradjanke "nižeg staleža". No u slučaju da uspiju, one postaju "nacionalne ikone" koje se slave kao zvijezde koje odsijedaju u naskupljim hotelima, eksponirane su na televiziji itd. Trbušni ples na Zapadu su približili velikim dijelom pisci i pjesnici koji su bili zadivljeni umijećem istočnjačkih plesača, te velikim dijelom egipatska kinematografija. Zahvaljujući velikoj rasprostranjenosti istočnjačkih zemalja i naroda trbušni ples ima mnoštvo varijacija. Žene Srednjeg Istoka kojima pripada ovaj ples koriste ga kako bi slavile svoje tijelo, da bi njime prenosile poruku dobijene od svojih predaka te da nas podsjećaju da ovaj ples iako izložen "ograničenjima" društva ipak nosi svoju poruku a to je trbušni ples - ples duha.