,,Tako je govorio Zaratustra''

Zaratustra je nesumnjivo najoriginalnije, da ne kažemo najznačajnije Nietzsche-ovo djelo. Ne povodi se ni za kakvim autorom, već nosi sasvim osoben lični pečat svog tvorca. Nije samo najneobičnije nego i najličnije njegovo djelo. Ni prije ni poslije Zaratustre, Nietzsche  nije stvorio ništa slično. Niti prethodna djela nagoveštavaju takav razvoj, niti sledeća nastavljaju istim pravcem. Kao da je Nietzsche iznenadno podlegao nekom neodoljivom iskušenju, nekoj neodoljivoj potrebi, kao da je u magnovenju našao nov, neponovljiv izraz za svoju osnovnu filozofsku misao, kao da je samo za trenutak progovorio svojim vlastitim jezikom.Nietzsche je u Zaratustri video ni manje ni više nego djelo koje "nagoni čovječanstvo na rješenja koja odlučuju o čitavoj čovjekovoj budućnosti". Istorija ima smisla samo pod uslovom da je, prvo, njena linija kretanja uzlazna i drugo, da se u nekoj svojoj tački završava nečim što nadilazi sve ono što joj je predhodilo. Nietzsche-ov Natčovek je taj završni stepen. ,,Zaratustra" je njemačka verzija imena persijskog proroka Zoroastra (Zaraθuštra), navodnog osnivača zoroastrizma, koji je jako utiecao na judaizam i zatim hrišćanstvo. U knjizi postaje jasno da Nietzsche prikazuje "novog" ili "drukčijeg" Zaratustru, koji okreće tradicionalni moral naglavačke.

Nietzsche poetski i nadahnuto, ali sa dalekosežnim misaonim implikacijama, objavljuje riječi svog Zaratustre: ,,Zar je to uopšte moguće! U svojoj šumi nije još ništa čuo o tome da je Bog mrtav! " ( I, §2 ) ,,Stari svetac" je najprije ,,odviše volio ljude", a onda se povukao u samoću i živjeći dugo u svojoj šumi, razočaran u ljude izjavljuje : ,,sad volim Boga, ljude ne volim, čovjek mi je suviše nesavršena stvar, dotukla bi me ljubav prema čovjeku". Time se saopštava nešto o životnoj atmosferi modernog doba, u kojem se Čovjek i Bog postavljaju kao antipodi, kao neprijatelji koji jedan drugog  hoće da unošte. Tim neprijateljstvom Čovjeka i Boga Nietzsche je zaokupljen.

Nietzsche-ov Zaratustra ovako govori okupljenom narodu : ,,Učim vas natčovjeku. . Čovjek je nešto što treba biti prevaziđeno. Šta ste vi učinili da biste ga prevazišli? Sva su bića dosad stvorila nešto iznad sebe : zar vi želite da budete oseka ove velike plime i da se radije vratite životinji nego da prevladate čovjeka! Šta je majmun za čovjeka? Podsmijeh ili bolni stid.A upravo to treba da bude čovjek za natčovjeka: podsmijeh ili bolni stid" (I, §3)

To su Nietzsche-ovi visoki i teški zahtijevi,on traži od čovjeka da sam sebe uzdigne do nekog višeg dostojanstva, do nečega nalik na heroja iz starohelenskih mitova, da slijedi svoju ,,volju" koja od njega traži ,,da bude smisao zemlje" .

Mnogo je sporova oko toga šta stvarno znači ta ničeanska vizija ,, natčovjeka".Čak su i Lenjina optuživali za ,,ničeanstvo", za ,,ničenski voluntarizam". Neki su u toj viziji tražili staljinske ,,ljude naročitog kova", drugi opet suprotno- ,,nacističke firere". Ali pjesnika treba pažljivo čitati: on kaže : ,,ostanite vijerni zemlji i  ne vjerujte onima koji vam govore o nadzemaljskim nadama!"(I,§3) On ne gradi idole ljudima, nego poziva ljde da svako samom sebi učini napor da napusti status bijednog i poniženog bića, traži buđenje samopoštovanja i samopouzdanja, dolaženje do svijesti o tome da sam ja kao čovjek smisao zemlje.

,,Slabo razumije narod ono što je veliko, a to je :ono stvaralačko" (Zaratustra, str.316). To ,,stvaralačko" Pjesnik pronalazi   kao klicu natčovjeka u svakom čovjeku, a pored toga i ,,volju". Ova nije shopenhauer-ovska ,,volja za održanjem", ili volja za besmrtnošću, nego ,,volja za moć", koja se manje ili više maskirana ,,moralizmom" nalazi u svakom čovjeku.

Nietzsche je za svoje životno djelo ,,Tako je govorio Zaratustra" odabrao podnaslov ,,Knjiga za svakoga i ni za koga", tj. za svakoga ko unije da je shvati  i ni za koga ko to ne umije i ne može. ,,Osnovna koncepcija tog djela",kaže on ,,jeste misao vječnog vraćanja,ta najviša formula afirmacije koja se uopšte može postići"(Ecce Homo).Ova je osnovna koncepcija naravno povezana sa tezom o umrlom Bogu i sa vizijom natčovjeka. Za čovjeka nema većg potvrđivanja od toga da  se čovjek vječno obnavlja.Svako drugo potvrđivanje je nižeg reda  ili uopšte nije potvrđivanje već ,,nihilizam" ljudske vrijednosti. Beskrajno usavršavanje moralo bi biti bez smisla,jer svako usavršavanje mora da ima svrhu, cilj i kraj. Ako je taj cilj ,,natčovjek", za svaku ljudsku ličnost taj cilj se mora postavljati iznova, kao i za čovještvo, koje se vječno mora vraćati. ,,Nadzemaljske nade" su nihilističke jer pozivaju na negaciju a ne na afirmaciju čovjeka i čovještva.