Konjska cula
Sluh:
Konji imaju mnogo razvijenije culo sluha od ljudi, i zbog toga mozemo da osjetimo njihov strah od buke i glasnog govora ljudi. Imaju velike, viskoko smjestene usi koje su jako pokretljive. Razlika postoji i medju rasama. Toplokrvne, lakse rase imaju bolji sluh od hladnokrvnih. Konji mogu da pomjeraju usi nevezano jedno sa drugim, i tako imaju mogucnost da bolje i lakse registruju pojave. Takodjer, usi konja nam mnogo govore i o njegovom raspolozenju.
Vid:
Konji u mraku, i sumraku mnogo bolje vide od ljudi, zbog drugacije gradje mreznjace. Vid konju pomaze kod snalazenja u prostoru, a takodjer smatra se da konji veoma dobro raspoznaju boje. Velik vidokrug konja omogucen je ocima, koje su smjestene na stranama velikog cela. Konj vidi dvije razlicite slike, svako oko vidi jednu, i tako nema dubinu vida. Medjutim, u blizini konji ne vide cistu sliku i zbog toga ce najcesce, pokretima glave pokusati da sto vise izostre tu sliku.
Njuh:
Ovo culo konja je mozda i najvaznije culo koje posjeduje. Konj je sposoban da izdaleka osjeti vodu, a njuh mu takodjer sluzi i pri odabiru hrane. Oni se upoznaju i prepoznaju mirisima. Osim toga, mirisi su veoma vazni za teritoriju. Preko njuha koji raspoznaju emotivno stanje drugih konja ali isto tako i ljudi. To nam svjedoci o tome koliko je culo njuha vazno za jednog konja.
Dodir:
Culo dodira kod konja je rasporedjeno po cijelom tijelu, medjutim nije na svim dijelovim tijela jednako. Najizrazitije je na njusci, vratu, ramenima i grebenu. Medjusobnim dodirima konji izgradjuju svoje veze ali isto tako im je vazan i dodir ljudi, jer im on govori o tome kako ljudi postupaju sa njima. Onoliko receptora koje imaju na ekstremitetima sasvim je dovoljno da bi spoznali teritorije ili predmete na koje nailaze.
Ukus:
Ono sto je zanimljivo je bas to da culo ukusa kod konja nije dovoljno ispitano. Ne zna se da li oni pljuju biljke zbog ukusa ili mirisa.
|
|
|
|
|
|