Kolos s Rodosa
Rodos je otok iz otočne skupine Dedokanez u Egejskom moru. U drevnoj Grčkoj Rodos je bio istaknuto središte Grčke i helenističke kulture. Prema navodima nekog suvremenika na bogatom otoku Rodosu bilo je 3000 kipova, od toga ih je 100 bilo izvanredne veličine. Tu se nalazi i najznamenitiji kip, orijaški Kolos, skulptura boga Sunca Helija. Pretpostavlja se da je stajao na ulazu u luku grada Rodosa.
Helije je bio zaštitnik grada. Po mitu, Helije je dobio otok od Zeusa, budući da
ga je Zeus zaboravio pri razdiobi otoka i gradova ostalim božanstvima. Da mu se
oduži obećao mu je svaki novi otok. Tako je prvi niknuo Rodos i pripao Heliju. U
grčkoj mitologiji Helije je bog Sunca, sin Titana Hiperiona i Titanide Teje pa
često i njega smatraju Titanom. On, kao bog sunca, svaki se dan u svojim sjajnim
kolima i konjima koji sipaju vatru vozi gore-dolje: rano jutrom izlazi iz valova
Oceana, a uvečer se ponovno spušta u njih. Helijem su se stari zaklinjali, jer
on kao Svevidni iznosi na vidjelo skrivenu krivnju. Najavljuje ga sestra Eoja
(lat. Zora). Sestra Helijeva je i Selena (lat. Luna), božica Mjeseca koja se
polako vozi po noćnom nebu, a vuku je dvije bijele krave. Od Helijeve djece su
najpoznatiji: Faetont, Ejet i Kirka.
Odluku da podignu gigantski kip donijeli su stanovnici Rodosa po predaji poslije
njihove pobjede nad makedonskim kraljem Demetrijem. Naime, mali se otok Rodos
sastojao od tri grada države: Ialisosa, Kaimeirosa, Lindosa. 408. p.n.e ujedinivši se, stvorili su jedan teritorij sa glavnim gradom Rodosom. Grad je
cvao i imao jake ekonomske veze sa svojim glavnim saveznikom Ptolomejem I.
Soterom. Rođani su iz Egipta uvozili i žito. 305. p.n.e rivali Ptolomejevića,
Antigonidi iz Makedonije opsjeli su Rodos u pokušaju da slome Rodsko-Egipatsko
savezništvo. Nikad nisu uspjeli slomiti otpor Rođana ni prodrijeti do grada te
su po sklopljenom primirju 304. p.n.e kralj Demetrije i njegova vojska ostavili
obilje ratne opreme za sobom. Na narodnom skupu je bilo odlučeno da se novac
dobiven od prodaje ratne opreme iskoristi za podizanje kipa bogu Heliju,
zaštitniku grada koji ih je i ovom prilikom sačuvao od neprijatelja.
Podizanje Kolosa bilo je povjereno Haresu iz Linda. Kipar je prvo trebao
stanovnicima pokazati kako je zamislio da će izgledati njihov zaštitnik. S prvim
je nacrtima započeo 291. p.n.e Skicirao je Helija kao visokog i vitkog mladića
sa svijetlim vijencem na glavi, po uzoru na Homerove opise. Nakon svih priprema
Hares je sa oko stotinjak radnika započeo gradnju. Podnožje je bilo isklesano od
bijelog mramora, a kip je bio učvršćen željezom jer je bio vrlo težak. Prvo su
bili pričvršćeni zglobovi i stopala. Kostur kipa je bio od željeza i kamena,
zatim je obložen glinom pa tankim slojem voska te opet glinom kako bi gornji
sloj bio što pričvršćeniji. Hares je odlučio koristiti tanke listove bronce za
vanjski dio kipa, zbog težine. Za osnovu Kolosa postavljena su tri masivna stupa
od kamena sastavljenih od četiri kamene ploče učvršćene željezom. Da bi se
dosegnulo do viših dijelova, oko kipa je bila izgrađena rampa koja je kasnije
bila otklonjena. Rad na Kolosu je odmicao vrlo sporo. U podnožju kipa se čak
formiralo malo naselje u kojem su živjeli slobodni robovi i bili pri ruci kiparu.
Ukratko, čitava izgradnja je trajala 12 godina.
Kolos kad je bio dovršen 282. p.n.e dosezao je oko 35m i bio je, kako se smatra,
postavljen na obali zaljeva; na odabranom mjestu u luci i to u stavu raskoraka.
No s obzirom na visinu i širinu prolaza u luku takav, stav je vrlo malo
vjerojatan. Čak štoviše, srušeni bi Kolos blokirao ulaz u luku. Po nekim
istraživanjima lokacija je na istočnom rtu luke ili čak malo dalje, u
unutrašnjosti.
Svakako, kip je plijenio svojim preciznim proporcijama i monumentalnošću sve do
226. p.n.e kad je jaki potres pogodio Rodos. Grad je bio razrušen, a Kolos je
bio slomljen u najosjetljivijim točkama: koljenima. Poslije ovog strašnog
potresa stanovništvu Rodosa pristizala je materijalna pomoć.
Čak je egipatski faraon Ptolomej III. (246.-221.
p.n.e)
poslao pomoć za ponovnu rekonstrukciju Kolosa, no kip nisu mogli pomaknuti sa
zemlje. Ni kasniji pokušaji obnove nisu bili uspješniji. Ali, i onako ležeći
Kolos je impresionirao svojim divovskim razmjerima. Ostaci su tako ležali sve do
97. p.n.e kada su ih arapski osvajači rastavili i prodali nekom židovskom
trgovcu iz Sirije. Sačuvano je svjedočanstvo da su dijelovi bili prenošeni na
leđima 900 deva. Tako se izgubio svaki trag Kolosu.
Iako više ne postoji, uspomene na tog diva su ostale, sačuvale su se i u
svakidašnjem govoru. Kaže se da je nešto kolosalno kad zapanjuje svojom
veličinom.
|
|
|
|
|
|