Adolf Hitler
Adolf Hitler rođen je u Braunau na rijeci Inn u Austriji od majke Klare i oca Aloisa, željezničara - 20. travnja 1889.
Imao je tri starija brata koji umiru u ranoj mladosti pa stoga majka Adolfa obožava. Hitler će kasnije napisati o
majci: Njemačkom je narodu darovala velikog sina. Kao dijete Hitler je obožavao Karla Maya i Winnetoua.
Kad bi ga otac tukao mislio je na Winnetoua i samo bi glasno brojao udarce koje bi mu otac zadavao, što je oca znalo
preplašiti - mislio bi da je Adolf poludio. Hitler nikada nije završio nikakvu školu, no u mladosti je želio postati umjetnik,
što njegov otac nije odobravao. Stoga nakon očeve smrti odlazi u Linz. Iz Linza odlazi u Beč kako bi studirao na
Akademiji likovnih umjetnosti. Položio je prvi prijemni krug, ali drugi nije prošao. U Beču se uzdržavao
preslikavanjem motiva s razglednica. U Linz se vraća 1907. jer majka mu je na samrti, kratko prije Božića
ona umire. Nakon majčine smrti ponovo se prijavio na Akademiju likovnih umjetnosti, ali ga opet
odbijaju. Za odbijanje je tvrdio da nije on kriv već akademija jer nije prepoznala njegov genij.
Godine 1912. preselio se u München gdje je bio crtač razglednica i plakata te dekorater sve do 1914. godine.
Izbijanjem 1. svjetskog rata dobrovoljno se prijavio u vojsku. Raspoređen je u 16. bavarsku pričuvnu pješadijsku brigadu.
Njegova postrojba odlazi na zapadnu bojišnicu, tu dobiva željezni križ - orden za hrabrost. A kao kurir dobiva i čin razvodnika.
U vojsci ga prati glas čudaka - ne pije, ne puši, izbjegava žene i javne kuće. Jedini mu je prijatelj Foxel -
pas, britanski prebjeg. U proljeće 1918. za vrijeme savezničkih napada u kojima su korišteni i plinovi Hitler zakratko
gubi vid. Vijest o kapitualciji zatječe ga u lazaretu. Po njegovim riječima taj trenutak je bio prekretnica u njegovom
životu - odlučio je postati političar. Sudjeluje u revoluciji i uspostavi sovjetske Bavarske 1919. godine.
Čak se kandidira na izborima u sovjetskoj Bavaraskoj u svojem bataljunu i dobiva 19 glasova.
Time postaje predstavnik svog bataljuna i time služi upravo onim snagama za koje će poslije tvrditi da ih je
oduvijek mrzio. Nakon rušenja sovjetske Bavarske postaje desničar.
Slučaj će mu ići na ruku: njegov bivši zapovjednik poziva ga u propagandnu jedinicu čiji je cilj borba protiv
boljševizma. Tada ga kao uhodu šalju na različite skupove. Iste godine (1919.) postaje član nacionalističke
Njemačke radničke stranke (kasnije Nacionalsocijalističke radničke stranke Njemačke), a od 1921. njezin je predsjednik. Dana 9. lipnja 1923. u Münchenu pokušava puč s omanjom skupinom istomišljenika zbog čega je osuđen na pet godina zatvora, ali je pušten n
a slobodu nakon devet mjeseci. Nakon neuspjeha puča Hitler je zaključio da se mora poslužiti legalnim sredstvima
kako bi osvojio vlast. Za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne nastaje Main Kampf (Moja borba) kada mu kolege
u ćeliji preporučuju da napiše memoare jer im je bio dosadan dok su se kartali.
Početak gospodarske krize u Njemačkoj početak je Hitlerova uspona. Broj nacističkih zastupnika u njemačkom parlamentu
Reichstagu sa 12 zastupničkim mjesta 1928. godine porastao je na 107 zastupničkih mjesta 1930. godine.
U naredne dvije godine njegova je stranka nastavila rasti, skupljajući poene na sve većoj nezaposlenosti, strahu
od komunizma i nemoći svojih političkih rivala. Na vlast dolazi 30. siječnja 1933. godine kada postaje
kancelar. Godinu dana kasnije u kolovozu, nakon smrti Paula von Hinderburga, spojio je funkcije
kancelara, predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika. Time preuzima svu vlast i postaje vođa
(Führer) Njemačke. Dolaskom na vlast Hitler je, između ostalog, ukinio sindikate i zamijenio ih Njemačkom radničkom
frontom te zabranio sve političke stranke osim vlastite. Gospodarstvo, mediji i sva kulturna zbivanja potpala su pod
nacističku kontrolu čineći tako život običnog čovjeka ovisan o njegovoj lojalnosti novoj vlasti. Tisuće antinacista
odvođeni su u konc-logore. Oslanjajući se na svoju tajnu policiju Gestapo Hitler je utamničio svoje političke protivnike,
a mnogi Nijemci poduprli su ga s mnogo entuzijazma. Optužujući crkvene vlasti za mito, korupciju i nemoral
uspostavio je vlastite brutalne moralne vrijednosti. Ukinuo je koncept ljudske jednakosti tvrdeći kako su Arijevci
superiornija rasa. Sa sve većom bezobzirnošću progonio je Židove
Tri godine kasnije (1936.) remilitarizirao je Porajnje, a 1938. godine okupirao je rodnu Austriju i potom
Čehoslovačku. U španjolskom građanskom ratu izravno je podržao generala Franca opskrbljujući ga zrakoplovima
i oružjem. Njemačka pomoć Francu dala je Hitleru priliku da isproba svoju ratnu strategiju i ratnu tehnologiju.
Godine 1939. napadom na Poljsku izazvao je 2. svjetski rat. U proljeće 1940. Hitler osvaja Dansku i Norvešku,
a nešto kasnije i Nizozemsku, Belgiju i Francusku. Zaveden žudnjom za tzv. životnim prostorom i svojom mržnjom prema komunizmu Hitler u ljeto 1941. napada SSSR. Godine 1942. okupio je skupinu časnika Reicha kako bi kreirao tzv. konačno rješenje židovskog problema. Rezultat toga bila je gradnja konc-logore u kojima je kasnije ubijeno 6 milijuna Židova i protivnika nacističkog režima. Za vrijeme njegove vladavine na njega je pokušano više atentata, a onaj iz 1944. koju su organizirali visoki njemački vojni časnici, u kojem je sudjelovao i Römmel, najpoznatiji je. Kada su 1945. Sovjeti ušli u Berlin Hitler i Eva su izvršili atentat
(30. travnja 1945.), ali se u samo predvečerje kraja vjenčavaju 30. siječnja 1945. Tijela su im spaljena pa stoga i
dan danas postoje špekulacije kako su oni ustvari pobjegli u Južnu Ameriku, a da spaljena tijela nisu njihova.
Kada je izvršio atentat Hitler je imao 56 godina.
Za života Hitler je tvrdio da je njegova zadaća osloboditi Njemačku od zločinaca iz studenoga 1918.,
Versajske sramote, cijelog omraženog Weimarskog sustava, nezaposlenosti i Židova. Pored toga tvrdio je će on
završiti djelo koje je Isus započeo, te da je on alat Božji. Interesanto je spomenuti da je Hitler kada je došao
na vlast svaki dan doručkovao isto: dvopek, ribanu jabuku, naranču i čaj od kamilice. Također je prakticirao
svakodnevnu tridesetominutu šetnju. Za njegov ljubavni život karakteristično je da je uvijek
imao odnose samo s malodobnim djevojkama. Prva poznata Hitlerova ljubav datira iz 1925., a riječ je
o šesnaestogodišnjoj Mariji Raider koja je zbog Hitler pokušala samoubojstvo. Sljedeća Hitlerova ljubav
bila je sedamnaestogodišnja Geli, kćerka Hitlerove polusestre. Geli je zbog Hitlera izvršila samoubojstvo.
Soba u kojoj je počinila samoubojstvo na Hitlerov zahtjev ostaje netaknuta i nitko ne smije unutra.
Nakon Geli nova ljubav je sedamnaestogodišnja plavokosa Eva Braun, koja se zbog Hitlera dva puta se
pokušala ubiti, a treći put je to učinila zajedno s njim 1945 godine. O maloljetnim djevojkama Hitler piše:
Nema ničeg ljepšeg nego odgojiti nešto mlado. Djevojka od 18, 20 godina podatna je poput voska.
|
|
|
|
|
|