RIBOLOV U BiH

Lovne vrste riba u Bosni i Hercegovini

Potočna pastrmka

Veličina
Prosijek 0,25-0,65kg, obično 0,9-1,5kg, dostiže 13,5kg i 70cm.

Rasprostranjenost
Riba brzih i hladnih planinskih vodotoka i ledničkih i viještackih jezera na nadmorskoj visini preko 500 m.n.v, živi bliže izvorištima.

Mamci, lov
Najbolje su "suve" i "mokre" mušice velicine 8-12, a od varalica "Vobler", "Meps", "Torpedo" velicine 3-7 cm (Ako ste sportski ribolovac zamenite trokrake udice običnim i izbrusite povratne jezičke, spadanja sa udica bez povratnog jezička su rijetka a povrede nanešene pastrmki ispod lovne veličine su minimalne).

Kalifornijska pastrmka

Velicina
Obicno 0,50 - 1,50 kg; Dostiže 16,8 kg.

Porijeklo
U naše vode donjeta iz Amerike, nastanjuje jezera i neke otvorene vode (srednje tokove). Gaji se u ribnjacima. Odlicna riba za sportski ribolov.

Mamci
Najbolje su "suve" i "mokre" mušice velicine 8-12, a od varalica "Vobler", "Meps", "Torpedo" velicine 3-7 cm (Ako ste sportski ribolovac zamenite trokrake udice obicnim i izbrusite povratne jezicke, spadanja sa udica bez povratnog jezicka su retka a povrede nanešene pastrmki ispod lovne velicine su minimalne).

Jezerska pastrmka

Velicina
Prosjek 2-4,5 kg, obicno 6,5-9 kg, dostiže 30 kg.

Rasprostranjenost
Preneta iz alpskih jezera, riba lednickih i veštackih jezera na nadmorskoj visini preko 500 m.n.v.

Mamci
Najbolje su "suve" i "mokre" mušice velicine 8-12, a od varalica "Vobler", "Meps", "Torpedo" velicine 3-7 cm (Ako ste sportski ribolovac zamjenite trokrake udice obicnim i izbrusite povratne jezicke, spadanja sa udica bez povratnog jezicka su retka a povrede nanesene pastrmki ispod lovne velicine su minimalne ).

Lipljen

Lipljen (lipen, lipljan) Thymalsus thymallus živi u tzv. "pastrmskim" vodama: brzim, cistim i hladnim potocima ili rekama. Za razliku od pastrmke (pastrve, Salmo trutta) on ima neobicno veliko ledno peraje i glavu, koja se sužava u zašiljeni špic sa malim jedva vidljivim ustima, zbog cega se i lovi sa manjim mušicama. Lipljen je brzi lovac na mušice, koje padaju, ili samo dodiruju u letu vodenu površinu. Tu je i ljepota borbe ribolovca i lipljena. Jer, on u djelicu sekunde, kada mušica dodirne vodu, kao munja izleti sa dna i zgrabi je. Ali, za razliku od drugih riba, ova nikad ne proguta odmah uhvacenu mušicu, vec je osetljivim usnama i nepcima oproba, i onda, ako nije po ukusu, jednostavno ispljune. Slobodno ga mogu nazvati ne riba, vec lisac, koga je teško prevariti. Njemu sve smeta i Vaser kugla i iole deblji najlon i sijenka ribolovca i loše nabacena mušica. Lipljen rjetko naraste preko kilogram i po. Medjutim, lovljeno je dosta lipljena od kilograma. Ostali iznad kilograma su vec orijaški lipljeni. Veoma je borben kada se nade na udici. Oprezniji je od pastrmke, pa teško postaje plijen ribolovaca pocetnika. Najcešce je u društvu sa pastrmkom, ali cesto nešto nizvodnije. U jakim strujama ga ne treba tražiti (bar ne one krupnije), jer radije boravi u tihim i dubokim razlivima. Lipljen je srebrnasto zelene i braon boje. U našoj zemlji nije dozvoljeno izlovljavanje lipljena ispod 30cm. Kada voda otopli diže se bliže površini, tako da napada uglavnom suve mušice. Mrijesti se u razdoblju mart-maj. Lov prirodnim mamcima zabranjen je i kažnjiv.

Mladica

Lijepo dugacko i valjkasto tijelo, koga bi svi ne samo ribolovci poželjeli, krasi drinsku ljepoticu mladicu ili dunavskog kolosa, kako je neki, zbog toga što živi u vodama dunavskog sliva, zovu, latinski naziv je Hucho hucho i ona je najveci predstavnik pastrmskog roda koji para srca zaljubljenika u nju. Pliva meteorskom brzinom, a repno peraje je snažno poput vesla. Škržni poklopci su veliki i široko ih otvara, tako kada je savladate onakvu veliku djeluje zastrašujuce ali u isto vrijeme i lijepo. Boja joj je izrazito lijepa i na snegu deluje velicanstveno. Po tijelu ima crne pjege. Glava i leda su joj tamnosmeda do zelenkasta, a kod ponekih primeraka blago ružicasta sa prelivima, što je vezano za mesto obitovanja. Svadbeno ruho joj je još ljepše i tada dobija neku bakarnoljubicastu boju. Najveca ikada ulovljena mladica bila je teška 59,4 kilograma i duga 186 cm. Bilo je to 1873.godine. Zvanicno priznati rekord drži primjerak od 34,511 kilograma ulovljen 1985. u Austriji. Lovi se od maja do februara naredne godine, minimalne dužine 70 cm. Što se Drine tice najbolji lovni tereni za mladicu su od Bajine Bašte pa nizvodno do sela Crnca pre pocetka Zvornickog jezera u Opštini Ljubovija, mada je ima i nizvodno sve do ušca Drine u Savu, pa cak zaluta i u savske vode pogotovo oko ušca i to za vrijeme jakih zima kada ona traga za bijelom ribom a narocito skobaljem koji joj je omiljena hrana.

Kako prevariti mladicu?
Dodatni problem kod lova mladice na Drini je cesta izmjena nivoa vode, tako da se ne može racunati na tzv. fiksna mesta. Morate se zbog tih elektrana uvjek snalaziti i tražiti novo mjesto za varalicarenje.
Ona se ne smije loviti prirodnim mamcima. Treba na osnovu konfiguracije dna odabrati mjesto za ribolov mladice, i kada smo to uradili uzimamo ostale faktore u obzir. Gdje li je u tom momentu mladica na odabranom potezu, gdje boravi gdje li se i kada hrani. Kako li reaguje na mjeseceve mjene, kako li se ponaša iz mjeseca u mjesec. Od toga zavisi kojom varalicom je loviti. Onda da li su u vodi alge, koje Drinom pocinju da plivaju vec od pocetka juna. Na osnovu toga se odreduje da li loviti na "platenicu", "peša" ili "mepsa" ili na neki drugi vobler. U lovu mladice se pokazala odlicnim rucno pravljene varalice "sunderasti peš" i "cof". Mladica se zadržava na najdubljim mjestima koja su uvek najnepristupacnija. Što se tice varalica tu važi pravilo nema pravila. Treba joj nuditi sav svoj repertoar pa na šta je prevarite.

Najbolje vrijeme za lov
Što se tice perioda i dana u kome treba loviti mladicu ovde, kao i za ostale vrste riba važi pravilo ujutro rano u cik zore i uvece kasno u sumrak. Drinsku mladicu je zabranjeno loviti nocu. Važno pravilo za uspješan lov mladice je i uvažavanje cinjenice da je ona uvek tamo gde se zadržava bijela riba, da bi se u odredenom periodu dana njome hranila. U ljetnjim mjesecima bjela riba je na brzacima, i pošto je voda u junu snažna i ponekad mutljikava, mladicu treba loviti na šljunkarama i plicim mestima sa snažnim protokom vode. O lovu u mutnoj vodi važi pravilo koristi varalicu što drecavijih boja. U julu mjesecu kada je drinska voda kristalno bistra može se uloviti mladica pod uslovom da lovite u cik zore u velikim bukovima. U avgustu Drina je mala prozirna i topla i tada treba koristiti cinjenicu da je protok vode oko stjena i bukova veci i sa više kiseonika i tu treba potražiti mladicu. Isto ovo važi i za mjesec septembar. U oktobru kada noci postanu hladne što se dešava i sa vodom, uslovi za uspešan lov mladice se poboljšavaju i tada su aktuelni vobleri. Za uspešan lov mladice od neobicne važnosti su mjeseceve mene. Za uspešno izvlacenje mladice je zaista potreban vrhunski pribor. Štap, mašinica i najlon. Mladica je veoma jak borac. Ume cak da u prvom bjegu odmota sav najlon sa špulne a da ne govorimo o njenim elegantnim skokovima iz vode. Lov mladice je zaista vrhunski i svaki ulov je prica za sebe.

Mrena

Mrena je zasigurno jedna od najznacajnijih riba naših voda i njen lov nam pruža veliki izazov i zadovoljstvo. Telo joj je vretenastog oblika sa naglašenim i jakim perajima. Leda su joj sivomaslinasta, a prema stomaku je srebrnasta prekrivena gustom sitnom krljušti. Usta su joj mesnata i žilava ukrašena sa dva para malih brkova. Raste do težine od 10 kilograma mada se takvi primjerci nisu videli vec duže vreme. Najcešce se vidaju primjerci od 500 grama do jednog kilograma, a primerci od 5 kilograma se smatraju kapitalnim ulovima. Može se loviti preko cijele godine dok je s'jeseni udarni termin. Zimi se okupljaju u jata i miruju na dnu u dubljim i mirnijim dijelovima reke. Ljeti ih nalazimo u brzim i plicim dijelovima reke na prelivima u samim brzacima i na mjestima gde po dnu ima krupnijeg kamenja i manjih stijena koje omogucavaju brže strujanje vode. Pocetak dobrog lova mrene pocinje vec u proljece kada je više hrane u vodi i mrena je aktivnija nego zimi. Mresti se kao i klen, od pocetka maja do kraja juna i u to vreme ona slabije uzima ponudenu hranu jer se hrani larvama koje joj donosi voda ili ih sama traži ispod kamenja. U ponudi mamaca prilicno je izbirljiva. Uzima hljeb, gliste, crvice, rovce, kukuruz... Ne smijemo da zaboravimo da je mrena oprezna i pametna riba. Ugleda li nas pobeci ce. Ucini li joj se mamac ili deo pribora sumljivim nestace iz našeg vidokruga. Mrena se može pecati na više nacina: na plovak, varalicu, kotrljanje i na zastavicu, a viješti mušcari je hvataju i na nimfe.

Lov mrene na plovak
Lov mrene na plovak se ne razlikuje mnogo od lova ostale ribe na plovak, osim što se mamac vodi po dnu da skakuce ili tik iznad samog dna. Prilikom vodenja plovka najlon treba da je stalno zategnut kako bi lakše kontrirali i usmeravali plovak. Dok vodimo plovak treba povlaciti nazad kako bi se mamac dizao i skakutao po dnu što mrenu može primamiti smesom od nakvašenog bajatog hljeba, sa crvicima, glistama i kukuruzom. Za ovaj nacin pecanja, štap treba da je tanak i osetljiv i ne kraci od 3 metra. Pošto se govori o ozuzetnom lovcu mreni najlon može biti debljine do 0,30mm, a udice kovanice od broja 6 do broja 10.

Lov na dubinku
Prilikom pecanja na dubinku pribor treba da je jaci i teži. Na kraju najlona stavlja se vece olovo kako voda ne bi mogla da ga pomjeri. Na 25-30 cm postavlja se jedna udica, a na 15-20 cm od nje i druga. Od štapova najbolji su dvodjelni, a najlon debljine do 0,40 mm, jer se cesto umesto mrene zakaci i poneki som. Udice bi trebalo da su vece i jednokratne ali mogu i manje trokrake. Od mamaca za dubinku nezamenljivi su rovac i glista. Ako je na udici rovac najbolje je špricom i iglom u njega ubrizgati jod kojeg rovac u vodi ispušta i privlaci mrenu i druge ribe (klen, som).

Lov na varalicu
Lov mrene na varalicu je posebno zadovoljstvo. Varalicu ne vodimo na klasican nacin vec moramo da je plasiramo po samom dnu. To cemo postici pomocu klizeceg olova. Klizece olovo stavljamo na osnovni najlon. Iza njega vezujemo vrtilicu, a iza toga na 25-35 cm varalicu. Prilikom zabacivanja, varalicu zabacujemo poprecno u odnosu na vodeni tok. Uz stalno zategnut najlon puštamo da je nosi vodena struja. Kada varalica dospije nizvodno od nas, držimo je u mjestu i po nekoliko sekundi, a zatim vrhom štapa povlacimo ka sebi. Povlacenje treba da je sporo. Od varalica najefikasniji su vobleri od 2-5 cm. Nisu loše ni male cikade i kašikare dok su se leptiri pokazali najlošije. Za lov varalicom štap treba da je dug, osetljiv i lagan a najlon debljine do 0,25mm.

Lov na kotrljanje
Za ovaj ribolov treba da na dubinku montiramo okruglo olovo i karabinjerom pricvrstimo udicnjak da ne bi dolazilo do usukavanja najlona. Pri pecanju postupak je sledeci, zabacite sistem uzvodno i kad olovo zastane laganim zatezanjem najlona pokrenite sistem sve dok ga vodena struja ne odnese skroz nizvodno. Tako ponavljati više puta sve dok se na pretraži cio teren. Pošto se štap svo vrijeme drži u ruci i prati kretanje najlona lako se uocava zatezanja kad riba zagrize i kad se kontrira.

Lov na zastavicu
Za lov na zastavicu potreban je nešto duži lagani štap stim da se mašinica montira na sam kraj štapa. Na kraju najlona veže se malo okruglo olovo težine od 1,5-4 grama, što zavisi od brzine i dubine vode. Na 10-30 cm od olova vežu se dvije udice a iznad udica veže se zastavica, odnosno komadic drecavog obojenog vunenog konca. Zastavica ima funkciju da pokazuje smijer i dubinu kretanja mamca. Sistem se vodi kao i kod kotrljanja. Mrena je izuzetan borac na udici zbog cega je ribolovci i vole. Uhvacena na udici ocajnicki se trudi da se oslobodi koristeci svu svoju snagu, boduci glavom po dnu uz energicne trzaje. Kad se zakaci teško se otkacinje, jer su joj usta mesnata. Meso joj je ukusno i veoma je rado videna riba na trpezi.

Klen

Klen se lovi na više nacina: dubinski, varalicarenjem, mušicom, na plovak i na "pec". Dubinski metod lova se primenjuje za vreme vecih voda, narocito u proljece i u kasnu jesen. Ostali metodi su uspješni u ljetnjem dijelu sezone. Narocito je zanimljiv lov na "pec", koji je specifican za manje rijeke. Pribor koji se koristi može biti sasvim skroman. Dovoljno je imati vitak štap srednje dužine, laganu mašinicu sa namotanim najlonom precnika 0,18-0,25mm, sasvim mali plovak i udicu, najbolje velicine oko broja 12. Najuspešniji mamac je skakavac. Pri zabacivanju udice nije potrebno voditi racuna da mamac što laganije padne na površinu vode. Grublji udar udice sa mamcem i plovka o površinu vode izaziva klena da zagrize cak i da nije gladan. Ako ne zagrize posle nekoliko sekundi od zabacivanja, cio se postupak ponavlja. Duže cekanje nema smisla. Iako kod zabacivanja ne mora mnogo da se pazi na narušavanje tišine, mjestu za ribolov treba prici što tiše, bez naglih pokreta, narocito ako su klenovi na površini vode. Kada se zauzme dobra pozicija za zabacivanje, za kratko se saceka, i kada se uveri da su klenovi ostali tu, pocinje se lov. Mamac treba da padne 20-40 cm ispred uocenog klena. Ako na njega krene sitan primerak ne treba mu dozvoliti da ga on zgrabi, vec ga povlacenjem najlona sprijeciti u tome. U jurnjavi i otimanju za plijen koje tada nastane, udicu obicno proguta najkrupniji klen iz grupe. Kada klen uzme mamac, prije kontriranja vrh štapa treba spustiti što bliže površini vode. Potezanje treba da bude kratko i dovoljno energicno da bi se udica sigurno zabola. Zakacenom klenu ne treba dozvoliti da se izbacuje iz vode, jer se tada, u vecini slucajeva, on uspješno oslobada udice pre nego što ga izvucemo na obalu. Klenovi koji se love na taj nacin su teški 100-300 grama. Kapitalci teški i više od 2 kg su daleko rijedi i oprezniji, ali se i oni ponekad ulove.

Škobalj

Osnovne karakteristike vrste
Škobalj je riba koja se kreće u velikim jatima i hrani se algama i muljem koje skida sa krupnog šljunka. Po ovim karakterističnim tragovima može se lako odrediti područje na kom se zadržavaju jata sa krupnijim primjercima. U ravničarskim rijekama ova riba, zbog načina ishrane, nije na cijeni, ali je škobalj iz planinskih voda veoma cijenjen, pa se ograničava njegov ulov na 10 komada.

Primamljivanje
S obzirom da se škobalj kreće u jatima u brzim vodotocima na šljunkovitom terenu, a da mu je bajati hljeb, kao primama, prava poslastica, pojavljuje se problem kako jato primamiti i zadržati na mijestu određenom za ribolov. Za ovo se koristi alatka pod imenom mamac. To je naprava sačinjena od izlivenog olovnog tega od oko 3 kg na koga je montirana pletena mrežica sa otvorima 2x2 cm veličine kese za 2 kg. Iz tega je napravljen i rukohvat koji služi za zabacivanje ove naprave u vodu. Kroz rukohvat se provlači deblji najlon (1 mm) na čijem je kraju plovak od stiropora (prečnika 10 cm) ili plastična flaša koja služi za obelježavanje tačnog mijesta na kome se nalazi primama. Drugi kraj najlona vezuje se na obali malo uzvodno od mamaca da bi se smanjio otpor vode i da ne bi smetao plovku za pecanje.

Izbor štapa i plovka
Za ovakav ribolov se koriste nešto duži štapovi (3.5-4 m kratke akcije ako se lovi sa mašinicom, ili 4 do 5 m ako se lovi štapovima bez vođica). Bitno je da su štapovi što lakši jer je neophodno stalno zabacivanje. Što se plovaka tiče, u praksi su se najbolje pokazali vretenasti plutani plovci dužine 10 cm i prečnika 15 mm, koji nose do 20 gr. olova. Udice bijele, kovane, veličine 10-12 a najlon 0,30 mm sa nosećim podvezom od 0,20 mm zbog velikog kvašenja prilikom čestog zabacivanja.

Način ribolova
Kada je mamac ubačen u vodu već posle nekoliko minuta može se početi sa pecanjem. Udica se namamči sa ružom od hljeba koja se na jednom kraju malo zgnječi i tu se zabode udica. Lovi se tako što se udica zabaci nekoliko metara ispred mamca i kad plovak nailazi u blizini bove lagano ga navedemo pred samu mrežicu. Ovde je vrlo bitno da nam namamčena udica klizi po dnu jer se škobalj hrani sa samog dna, i na tonjenje plovka treba kontrirati energično i kratko.

Nazad