Istorija
 

Njemački jezik i pojam "njemački narod" stari su više od hiljadu godina, ali država koja je danas poznata kao Njemačka ujedinila se kao moderna nacionalna država tek 1871., kad je utemeljeno Njemačko Carstvo, kojim je dominirala Pruska (Austrija je ostala zasebno multietničko carstvo još 50 godina). To je bio drugi njemački Reich, što se obično prevodi kao "carstvo", ali znači i "kraljevstvo".

Prvi Reich - poznat kroz veći dio svoje povijesti kao Sveto Rimsko Carstvo njemačke narodnosti - potekao je 843. godine iz podjele karolinškog kraljevstva (koje je 25. decembra 800. zasnovao Karlo Veliki), tačnije iz države Istočne Franačke, nastale nakon podjele Franačkog Carstva 843.godine. Prvi Reich se održao u raznim oblicima do 1806. godine, kad je nestao zbog Napoleonskih ratova.

Od 1815. do 1871. godine Njemačka je bila rascjepkana u mnogo nezavisnih država, od kojih je 39 država činilo Njemačku Konfederaciju (Deutscher Bund).

Drugi Reich je proglašen 18. juna 1871. u Versaillesu, a ukinut je (9. novembra 1918.).

Nakon francuskih osvajanja u Napoleonskim ratovima, neprijateljstvo između dvije zemlje se nastavilo u Francusko-pruskom ratu iz 1871. (pobjeda Njemačke) i 1. svjetskom ratu (pobjeda Francuske). Njemački je car morao odstupiti 1918. godine, a nakon gušenja Njemačke revolucije, umjesto Drugog Reicha nastupila je demokratska Weimarska Republika.

Zbog ratne naknade koju je Njemačka morala platiti nakon Versajskog mira, te zbog Velike ekonomske krize, njemačko je gospodarstvo krajem 1920-ih doživjelo kolaps. Protudemokratske snage, kako ljevičarske tako i desničarske, imale su sve veću potporu. Na izvanrednim izborima u aprilu i novembru 1932. nacisti su osvojili 37,2% odnosno 33,0% glasova. Adolf Hitler je 30. juna 1933. imenovan kancelarom, a zakonom iz 23. marta 1933. parlament je praktički ukinuo ustav Weimarske Republike.

Tako je nastupio Treći Reich, kojim su vladali nacisti i koji je trajao 12 godina (1933 - 1945.).
Hitler je 1934. stekao apsolutnu vlast jer je postao i predsjednik.

Hitlerova agresivna politika pripajanja susjednih zemalja kako bi se za njemački narod osvojio "životni prostor" (Lebensraum) izazvala je 2. svjetski rat u Europi 1. septembra 1939. godine. Njemačka je u početku imala velike vojne uspjehe i osvojila glavninu europskog kopna, kao i znatan dio Sovjetskog Saveza. Ipak, pritisnuta s dvije strane Sovjetskim Savezom i SAD-om, Njemačka je počela gubiti rat. Nakon Hitlerova samoubistva, Njemačka je kapitulirala 8. maja1945. godine. Poraz je doveo do velikih teritorijalnih gubitaka, 15 miliona useljenika i 45 godina podijeljene Njemačke.

Rat je izazvao uništenje 80% svih njemačkih gradova s više od 100,000 stanovnika. Ipak, gospodarstvo se naglo oporavilo 1950-ih godina (tzv. Wirtschaftswunder ili gospodarsko čudo), a gradovi su postupno obnovljeni.

Godine 1949. osnovane su dvije njemačke države: Savezna Republika Njemačka, koja je izvorno imala dvanaest saveznih država, i Njemačka Demokratska Republika s pet saveznih država (umjesto kojih su 1952. uvedeni okruzi). Saarland se pridružila SR Njemačkoj 1957. godine. Tijekom 1960-tih duž cijele granice, preko 1 000 km, izgrađen je sigurnosni kompleks sa svrhom sprečavanja ilegalnih prelazaka.

13. avgusta 1961. podignut je Berlinski zid. Masovni prostesti 1968. u SR Njemačkoj doveli su do novog uređenja, u kojem su se kao osnovne vrijednosti isticale demokratija, ljudska prava i anti-nacionalizam. Kancelar Willy Brandt je najviše doprinio poslijeratnom pomirenju unutar i izvan Njemačke. Poznat je njegov Kniefall kada je u Auschwitzu pao na koljena pred spomenikom svih žrtava. Nakon što su u Europi pali komunistički režimi, Njemačka je ponovo ujedinjena 1990. godine.

Zajedno s Francuskom, Njemačka danas ima vodeću ulogu u Europskoj uniji.

Nazad