Pravila i karakteristike igre
Pravila igre
Odbojka je sport koji obiluje brzinom i svestranim pokretima
tijela pa se od igrača očekuju brze reakcije, sabranost i trenutna
snalažljivost. Glavna obilježja današnjih nacionalnih selekcija su snaga i
visina, ali sposobnost ekipe i trenera da razvije nove taktike i strategije igre
je ono što donosi uspjeh na utakmicama.
Karakteristike igre
Odbojka je timska (kolektivna) igra u kojoj se dvije ekipe od
po šest igrača bore na terenu dimenzija 18x9 metara. Po sredini igrališta
razapeta je mreža široka 1 metar i duga 9,5 metara. Razmak između gornjeg ruba
mreže i tla je različit: 243 cm za seniore i 224 cm za seniorke.
Igralište je središnjom linijom podijeljeno na dva polja; na 3 metra od nje teku
sa strane paralelne linije koje označavaju zonu napada, a iza njih zonu obrane.
Prostor za serviranje je iza zadnje linije i može se slobodno servirati s bilo
kojeg mjesta duž linije.
Početni udarac (servis) izvodi desni igrač stražnje linije, nastojeći da prebaci
loptu u protivničko polje. Ako je servis izveden nepravilno ili ako je protivnik
u toku nadigravanja bio uspješniji, protivnik stječe pravo serviranja.
Ekipa smije loptu taknuti tri puta u jednom poenu, a isti igrač ne smije
odigrati loptu dvaput uzastopce (blok se ne vrijedi kao dodir, tako da kad igrač
odigra blok, može igrat još jednom).
Lopta ostaje u igri dok ne dodirne teren, zid ili neki predmet, odnosno dok
netko od igrača ne učini pogrešku.
Pravila bodovanja
2000.godine donešena su nova pravila bodovanja u odbojci.
Prema novim pravilima poeni se osvajaju poslije svake završene akcije, bez
obzira na to koja ekipa je servirala. Prema prijašnjim pravilima samo ona ekipa
koja je servirala je mogla osvojit poen.
Utakmice se igraju na tri dobivena seta od po 25 poena, a najviše se može
odigrati pet setova. Za razliku od prva četiri seta, peti (koji se još zove i
tie-break) se igra do 15 poena. U slučaju izjednačenog rezultata krajem seta,
pobjedniku su potrebna dva poena razlike da bi završio susret u svoju korist.
Libero
Nakon Olimpijskih igara u Atlanti 1996. FIVB je za predstojeće Olimpijske igre u
Sydneyu 2000. godine uveo novog specijalnog igrača: LIBERA. Libera je lako
prepoznati na terenu jer nosi različitu boju dresa od svojih suigrača i uvijek
se nalazi u stražnjem dijelu terena gdje može zamijeniti bilo kojeg igrača.
Libero ne smije servirati, smečirati niti se rotirati s igračima na prvoj liniji
terena, ali igra vrlo važnu ulogu u prijemu protivničkog servisa i obrani polja.
Libero je uveden da bi uz pomoć bolje obrane polja poeni duže trajali i da bi se
dala prilika i nižim igračima koji u današnje vrijeme nemaju velike šanse
uspjeti kao napadači ili općenito igrači prve linije.
Pravilo rotacije
Tijekom igre svih šest igrača se u polju rotiraju u smjeru kazaljke na satu,
nakon osvojenog servisa. To je glavni ključ dvoranske odbojke - ne može se
cijelo vrijeme igrati s najboljim napadačima na mreži ili najboljim obrambenim
igračima u pozadini. Prije servisa igrači moraju biti na mjestima koje im redom
pripada, a nakon servisa mogu zamijeniti mjesta, ali igrači iz obrane ne smiju
mijenjati igrače na mreži. Oni također smiju sudjelovati u napadu, ali mogu
smečirati samo iza napadačke linije (linije tri metra). Pravilo rotiranja
objašnjava zašto tehničar ponekad izgleda kao da se "skriva" iza igrača. Prije
servisa, kao i ostali, i on mora biti na svom mjestu, a nakon servisa može
trčati na mrežu kako bi organizirao napad. Ako dotrči na mrežu prije nego je
protivnik odservirao, poen se daje protivniku.
Lopta
Nakon testiranja mnogih boja za odbojkašku loptu FIVB je na Svjetskom prenstvu u
Japanu 1998. godine predstavila loptu sa žutim, plavim i bijelim prugama. Njome
je zamijenjena tradicionalna bijela lopta
|
|
|
|
|
|