Život diktatora
Kritike
koje pada na račun Staljina dolaze prije svega zbog milijuna ubijenih stanovnika
Sovjetskog Saveza između razdoblja kasnih dvadesetih i kasnih tridesetih godina
dvadesetog stoljeća. Prvu rundu tih pokolja čini postupak ubrzane
industralizacije. Budući da Sovjetski Savez nije imao financijskih sredstava za
gradnju industrije, Staljin naređuje oduzimanje ljetine od seljaka nakon čega bi
se ona prodavala na svjetskom tržištu da bi se skupio novac za kupnju tvorničkih
strojeva. Tijekom tih događaja koji počinju 1928., ali se događaju prije svega u
razdoblju 1931. - 1934. procjenjuje se da je umrlo prije svega od gladi deset
milijuna ljudi, jer toliki ih broj nedostaje na popisu stanovništva iz 1937.
Ukrajinci su to crno razdoblje, kad ih je bilo umrlo od gladi 3.5 milijuna,
nazvali Gladomor. Da je situacija u južnom SSSR-u postala očajna, vlada u Moskvi
znala je još 1933. godine kada izdaje naređenje da se spriječi odlazak ljudi iz
toga područja u druge dijelove zemlje zbog širenja "proturevolucionarnih" laži.
Ipak, pravo iznenađenje dolazi iz popisa stanovništva 1937. godine kad, čuvši
rezultat, Staljin izražava realni užas i naređuje vršenje novog popisa koji će
prikazati povoljniji rezultat za državu.Staljin je realno znao da će doći do
gladi, ali ne takvog pomora, što ga ipak ne oslobađa odgovornosti. Koju godinu
kasnije u svom, na zapadu poznatom, govoru tvrdi: "Smrt jednog čovjeka je
tragedija, smrt milijuna - statistika".Njegov drugi govor na početku prve
petoljetke kraljem dvadesetih godina dvadesetog stoljeća pokazao se potpuno
istinit: "U deset godina mi moramo dostići Europu ili nas neće biti."Ovom
ubrzanom industralizacijom Sovjetski Savez uvećao je industrijsku proizvodnju za
nekoliko tisuća posto. Država koja je 1922. godine posjedovala samo 13 posto
industrijskih kapaciteta zaostale carske Rusije, 1941. druga je svjetska
industrijska sila. Bez toga bi SSSR izgubio Drugi svjetski rat.Staljinov razlog
za ciljane čistke u tridesetim godinama možemo naći u partijskom kongresu koji
se dogodio tijekom siječnja 1934. godine. Tijekom tadašnjeg glasovanja o
kandidatima za Centralni komitet, Staljin je dobio najviše negativnih glasova od
svih kandidata. Osoba koja na ovom zasjedanju dobiva najmanje kritike u tajnom
glasovanju jest Sergej Kirov koji na ovaj način postaje konkurent za vlast. Smrt
popularnog Kirova u atentatu 1. decembra 1934. godine dovodi do početaka čistki
"proturevolucionarnih" elemenata. Proći će više od godine dana prije nego što
ove početne čistke stignu do razine masovnih uhićenja i likvidacija koje se
događaju između 1936. - 1939. Prvobitna oštrica ovih akcija bila je usmjerena na
članove partijskog kongresa iz 1934. godine (pogubljeno njih 90 posto) i bivše,
sada već umirovljene političke protivnike (Zinovjev, Kamenev, Tomski, Rikov,
Buharin), ali ona je tamo ostala. Najveći je broj žrtvi na kraju izazvala tajna
služba uredbama da se u svakoj općini mora naći i uhititi točno određeni broj
"narodnih izdajnika". Većina tako privedenih ljudi bila je potpuno nevina za
zločine zbog kojih su osuđeni. Procjenjuje se da je ukupan broj žrtava u ove
kratke 3 godine bio 2 milijuna. Bez obzira na ovaj masovni broj smaknutih ljudi,
dugotrajnu najveću štetu donijelo je likvidiranje rukovodećih vojnih kadrova
(Tuhačevski, Bliher i dr.) što prouzročuje katastrofalne posljedice u vrijeme
početka rata.
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |