Australija je veliki izvoznik sirovina (rude, ugljen, nafta i poljoprivredni proizvodi čine 60-65% vrijednosti izvoza). Do 2. svj. rata bila je gospodarski tijesno vezana s V. Britanijom. U 70-im godinama , pogotovo s političkim preusmjeravanjem prema azijsko-pacifičkom prostou, počinje gospodarsko povezivanje s Japanom, koji je njen najvažniji trgovinski partner (21,6% izvoza i 13,9% uvoza), a važni su i Azijski tigrovi koje Australija opskrbljuje sirovinama. Tijesno je povezana i sa SAD-om  (22,6% uvoza i 6% izvoza). Prema ostvarenom BDP-u najvažnija je industrija (15,7% BDP-a, 12,3% zaposlenih), rudarstvo (4,4% BDP-a, 0,9% zaposlenih), poljoprivreda (3,3% BDP-a, 4,7% zaposlenih), a najviše donose uslužne djelatnosti(66% BDP-a, 67,4% zaposlenih).

            POLJOPRIVREDA-Australija ima 48,4 mil. ha njiva i trajnih nasada te 416,4 mil. ha travnjaka i pašnjaka. Iako poljoprivredni proizvodi čine još uvijek 1/4 vrijednosti izvoza, značenje poljoprivrede zadnjih se desetljeća smanjuje. Prevladavaju vrlo velika, visoko specijalizirana imanja prosječne površine 3700 ha. Uz obalu Queenslanda najvažniji je uzgoj šećerne trske (5,45 mil. t šećera, 6. na svijetu) i tropskog voća (banane, ananas)., u obalnim dijelovima Novog J. Walesa i Viktorije i na Tasmaniji prevladava uzgoj krmnih kultura, povrća i voća (naranče, jabuke), na umjetno natapanim površinama u unutrašnjosti Novog J. Walesa i Viktorije uzgoj voća (naranče, mandarinke, limuni, breskve) i vinove loze (1,09 mil. t grožđa, 14. na svijetu). Ovdje su poznata vinorodna područja u dolinama Barossa i Claire. Uzgaja se i riža, pamuk, uljarice i povrće. Među žitaricama najzastupljenija je pšenica (16,21 mil. t, 11 na svijetu), pa ječam, proso, zob, kukuruz i sirak. U stočarstvu prevladava mesno i mliječno govedarstvo, a u okolici većih gradovasvinjogojstvo i peradarstvo. U sušoj unutrašnjosti najzastupljenije je ovčarstvo na velikim stočarskim farmama (126,32 mil. ovaca, 2. na svijetu). Na područjima s nešto više padalina(350-600 mm) uzgaja se prije svega pasmina merino, koja daje najbolju vunu. Tu su česte ovčarsko-žitne farme. Najvažnija su ovčarska područja u Novom J. Walesu, Queenslandu, Viktoriji, Tasmaniji i u z. Australiji. Prostrana suha područja na S. teritoriju, u Queenslandu i u Novom J. Walesu pogodna su za ekstenzivno mesno govedarstvo (u cijeloj državi26.38 mil grla, 9. na svijetu).

            RIBARSTVO-iako Australija ima vrlo dugačku obalu i velike morske površine, ribarstvo je razmjerno slabo (ulov riba 220000 t). Najrazvijenije je na Tasmaniji i u Z Australiji, a u plitkom moru zaljeva Carpentaria i plićacima Arafurskog i Timorskog mora vrlo je rašireno uzgajanje račića.

            ŠUMARSTVO-Australija ima 106 mil. ha šuma i grmlja (13,8% površine), ali je pravih šuma tek otprilike 42 mil. ha. Europski doseljenici su u 19. i 20. st. iskrčili velike šumske površine, tako da je sada većina preostalih šuma zaštićena. Drvo za industriju dobiva se uglavnom iz umjetnih nasada eukaliptusa u Novom J. Walesu i Queenslandu i iz borovih nasada na Tasmaniji i u Z. Australiji.

            RUDARSTVO I ENERGETIKA-Australija ima jako veliko Rudno bogatstvo i jedna je od najvećih svj. izvoznika ruda i kamenog ugljena, pa rudarstvo nosi oko 45% vrijednosti cijelokupnog izvoza. Već sredinom 19. st. otkriće zlata pokrenulo je prave zlatne groznice i masovno naseljavanje. Danas je važno iskorištavanje zlata (153,08 t, 3. u svijetu), olova (453000 t, 1. na svijetu), boksita (42,66 mil. t, 1. na svijetu), željeza (147,2 mil. t, 3. na svijetu), cinka (903000 t, 3. na svijetu), srebra, bakra, ponajviše u rudnicima Mount Isa i Cobar. U Australiji su i velika nalazišta mangana, nikala i volframa. Na visoravni Kimberley je jedno od najvećih svjetski), gdje se dobiva oko 38% svj. proizvodnje (40,69 mil. karata, 1. na svijetu). Vodeća je u svijetu i u proizvodnji rutila, ilmenita, cirkona i monacita, koji se dobivaju iz pijeska na i. i z. obali. Australija ima i bogata nalazišta fosilnih energetskih izvora, prije svega kamenog ugljena (192,3 mil. t, 6. na svijetu) i smeđeg ugljena (45,15 mil. t, 8 na svijetu). Nakon 1961. otkrivena su veća nalazišta nafte i zemnog plina, tako da danas Australija ima dovoljno za svoje potrebe i izvozi. Bogate zalihe urana (godišnje 3712 t koncentrata, 2. na svijetu) su najviše na visoravni Kimberley. Instalirana snaga svih elektrana iznosi ukupno 38.829 MW, a najviše (90%) elek. energije proizvede se u termoelektranama.

            INDUSTRIJA-procvat je doživjela u 2. svj. ratu i poslije njega, a vrhunac je dostigla 1959-60, kada je ostvarivala 31% BDP-a. Za industriju je karakterističan visok udio domaćeg i stranog kpitala i usmjerenost na malo domaće tržište i vrlo velika koncentracija u ji. djelovima države. Za izvoz je najvažija obojena metalurgija i crna mtalurgija. S obzirom na ostvarenu dodanu vrijednost najvažnije su prehrambena industrija, industrija prijevozih sredstava,metalna, grafička, tekstilna industrija i industrija obuće, elektrotehnička i elektroička industrija. Velik dio navedenih industrija nalazi se na širem području Melbournea, Sydneya, Brisbanea i Pertha. Manja industrijska središta su Canberra, Cairns, Adelaide i Wagga Waggu u unutrašnjosti Novog J. Walesa.

            TURIZAM-Uz vrlo razvijen domaći turizam,, proije svega primorskih ljetovališta i brojnih nacionalnih parkova, Australija je usprkos velikim udaljenostima vrlo omiljena meta stranih turista. Godišnje je posjeti 3,73 mil. inozemih turista, najviše iz Japana, s Novog Zelanda, Europe i SAD-a. Najposječeniji su Sydney, i drugi nacionalni parkovi u unutrašnjosti.