|
Srbiju čine tri velike geografski cjeline:
Panonska nizina, brežuljkasti predjeli s nižim planinama i nizinskim
proširenjima, te planinsko-kotlinsko područje. Panonska nizina
zauzima 25% teritorija, a u njoj prevladavaju nizine s aluvijalnim
naplavinama uz vodene tokove i lesne zaravni, te dva brdovita
uzvišenja: Fruška gora
sa najvišim vrhom od(538 m) i Vršačke planine (639 m). Južno od
Save i Dunava prevladava brežuljkasto područje s visinama do 500 m i
niže planinsko područje s visinama do 1000 m. To područje zauzima
oko 65% površine Srbije. U tom području nizina ima tek uz Posavinu,
Pomoravlju i dijelu Timočke krajine. Područja viša od 1000 m
zauzimaju desetinu teritorija Srbije. Ta se područja nalaze južno od
Zapadne Morave i Nišave, a sastoje se od visoravni i grupa viših
planina, od kojih najviše uokviruju Kosovsku i Metohijsku kotlinu.
80% površine Srbije nalazi se na Balkanu, a ostalih 20% spada u
Srednju Europu (Panonska nizina). Kopnenu granicu ima u dužini od
2114 km, a dužina tih granica prema susjedima iznosi: prema
Hrvatskoj 241 km, Mađarskoj 151 km, Rumunjskoj 476 km, Bugarskoj 318
km, BJR Makedoniji 221 km, Albaniji 115, Crnoj Gori 203 km, i Bosni
i Hercegovini 302 km.
Sjeverni dio zemlje (Vojvodina) zauzimaju plodne ravnice, dok je
središnji i južni dio pretežito planinski. Čak je 15 planinskih
vrhova iznad 2000 metara nadmorske visine, a najviši od njih je
Đeravica (na Prokletijama) u visini od 2656 m. Srbija obiluje
prirodnim ljepotama, od kojih se posebno izdvajaju očuvane šume.
Srbija je bogata i vodama.
Rijeke
Rijeke Srbije najvećim dijelom pripadaju Crnomorskom slivu, a sve
vode tog toka okuplja Dunav. Vode s većeg dijela metohijskog
područja pripadaju Jadranskom slivu, a krajnji jugoistočni dijelovi
Egejskom slivu. Tri su plovne rijeke u Srbiji: Dunav (588 km), Sava
(206 km), Tisa (168 km), i dijelom Velika Morava. Ostale veće rijeke
Srbije su: Zapadna Morava (308 km), Južna Morava (295 km), Ibar (272
km), Drina (220 km) i Timok (202 km).
Najveće jezero u Srbiji
je Đerdapsko jezero, a nalazi se na granici s Rumunjskom i ima površinu
od 163 km2 (ukupna površina jezera je 253 km2). Rijeka koja najdužim
tokom prolazi kroz Srbiju je Morava, a njen sliv obuhvaća 40%
površine Srbije. Većina rijeka ima kišno-snježni režim vodostaja i
protoka. Maksimalni vodostaji bilježe se u proljeće, a minimalni u
kolovozu i rujnu.
Srbija nema velikih prirodnih ]]Jezero|jezera]], a najveća su
nastala pregrađivanjem riječnih korita kadi iskorištavanja snage
vode za električnu energiju. Najveća takva akumulacijska jezera su:
Đerdapsko (na Dunavu), Vlasinsko (na Vlasini), te Peručansko i
Zvorničko (na Drini).
Nacionalni parkovi
Đerdapsko jezero
* Đerdap - sjevernoistočni dio Srbije, na granici
s Rumunjskom. Ukupna površina nacionalnog parka je 63,608 ha, a
cijele zaštićene zone 93,968 ha. Osnovni prirodni fenomen ovog
nacionalnog parka je velika Đerdapska klisura kroz koju protječe
Dunav.
* Kopaonik - nalazi se u središnjem dijelu Srbije. Nacionalnim
parkom proglašen je 1981. godine. Obuhvaća površinu od 11,810 ha, a
pro broju endemskih vrsta predstavlja jedan od najznačajnijih
središta biodiverziteta endemske flore Srbije. Kopaonik je najveći
planinski masiv u Srbiji koji se pruža u pravcu
sjeverozapad-jugoistok. Na Kopaoniku se nalazi najrasprostranjenija
šumsko-pašnjačka zona središnje Srbije.
* Tara - zauzima površinu od 22,000 ha, a nalazi ze na području
općina Užice i Bajina Bašta.
* Šar-planina - nalazi se na Kosovu i zauzima površinu od 39,000 ha.
Proglašena je nacionalnim parkom 1986. godine. Šar-planina je
najbogatije područje u Europi po broju vrsta leptira (147), ima
preko 200 vrsta ptica. Strogi prirodni rezervati u ovom nacionalnom
parku su mješovite listopadne šume, čiste ili mješovite šume munike,
te čiste šume smreke.
* Fruška Gora - nalazi se u Vojvodini. Nacionalnim parkom je
proglašena 1960. godine. Park čini usamljena planina u Panonskoj
nizini koja je prema sjeveru i jugu razuđena planinskim i riječnim
tokovima. Pašnjaci i plodno zemljište, te nasadi vinove loze
ukrašavaju padine Fruške Gore.
Vegetacija
Skoro cijeli teritorij Srbije pripada kontinentalno
biljno-geografskoj regiji. Samo jedno malo područje Metohije ulazi u
mediteransku biljno-geografsku regiju. Srbija u cjelini spada među
slabije pošumljene zemlje Europe sa samo 26% šumskih površina.
Srbija se po tipu vegetacije dijeli u pet pojasa:
* Nizinski pojas (područje aluvijalne ravni Vojvodine, Posavine,
Pomoravlja, Timočke krajine i Kosova polja) – šume hrasta lužnjaka,
jasena, topole i vrbe, a u sušnijim predjelima Vojvodine dominiraju
stepe.
* Brdski (kolinski) pojas (veliki dio Srbije južno od Save i Dunava)
– šume sladuna i cera, hrasta kitnjaka i pitomog kestena.
* Brdski (montanski) pojas – bukove i bukovo-jelove šume, a na
krečnjačkim podlogama i šume munike. Na toplim padinama ima i šuma
hrasta kitnjaka.
* Pretplaninski i planinski pojas – u nižem potpojasu prevladavaju
bukove šume, šikare i smrekove šume, a u višem niske klekovine bora
krivulja i bukve, vrištine i šikare planinske ive.
* Visokoplaninski pojas – područja viša od 2500 m s hazmofitskom
vegetacijom golih kamenajra, te mikrovegetacijom lišajeva na
strmijim stijenama.
Tlo
Posljedica složene geološko-litološke podloge, različitog stupnja
okomite raščlanjenosti reljefa i klimatskih specifičnosti pojedinih
krajeva je velika raznovrsnost tipa zemljišta. Područje Vojvodine
nalazi se većinom na visokoplodnom černozemom, a područja uz rijeke
i rubna područja Banata uz granicu s Rumunjskom na ritskoj crnici i
aluvijalnom zemljištu. Sjeverozapadni dio središnje Srbije pokrivaju
pseudogleji i lesivirana zemljišta i eutrična smeđa tla (gajnjače).
Na pomoravskom području i većim dijelom Kosmeta prevladavaju
aluvijalna zemljišta, zemljišta na rastresitim supstratima (rendzine),
smonica i kisela smeđa zemljišta. Na krečnjačko-dolomitskim
stijenama brdsko-planinskog područja južno od Save i Dunava
prevladava crnica i smeđa zemljišta.
Najznačajnije planine
* Tara
* Kopaonik
* Zlatibor
* Zlatar
* Fruška gora
|
