GEOGRAFIJA

 Reljef SAD-a brlo je raznolik pa se izdvajaju 4 velike reljefne cijeline: Apalači, obalne ravnice, središnje nizine i Kordiljeri. Aljaska i Havaji izdvojeni su iz te podijele i obuhvačaju se posebnim regionalnim pregledom.

1. Uz obale Atlantskog okeana prostiru se obalne ravnice. Obalna ravnica uz Meksički zaliv kao klin se zabija 900 km uz Mississippi do ušća rijeke Ohio. Obalna ravnica uz Atlantik blago se spušta od obronaka Apalača prema Atlantiku. Između tih dviju obalnih ravnica nalazi se reljefna posebnost, 640 km dug vapnenačko poluostrvo nastalo u tercijaru Florida(poluostrvo). Na niskom poluostrvu prostrane su močvare.
2. Na cijelom prostoru između Apalača i Stjenovitih planina rasprostire se širok prostor središnjih ravnica oko porječja Mississippija koji je u južnom dijelu širok oko 2000 km, a na sjevernom 3000 km. Cijeli taj prostor nije homogen pa se izdvaja:
   • istočni prijelazni pojas nalazi se neposredno uz Apalače i uz blagi pad prema zapadu prostire se do rijeke Mississippi;
   • ravničarski prostor uz Velika jezera ima oblik trokuta čije su stranice rijeke Ohio i Missouri te Velika jezera;
   • relativno nizak ravnjak Ozark-Ouachita umetak je prekambrijskih i paleozojskih stijena koji strši iz mlađim sedimentima zatrpanih ravnica, a geološki to je nastavak Apalača. Bogat je rudama ali nema uglja;
   • Visoke ravnice obuhvataju golem prostor od Meksika do Aljaske i vrlo se lagano uzdižu od od istoka do Stjenovitih planina, većim dijelom se nalaze zapadno od izohijete od 500 mm koja je u doba osvajanja američkog zapada nazvana i "death line" (crta smrti), Naime zapadnije od te crte koja se poklapa s približno 100° zapadne geografske dužine ima sve manje padalina pa stoga prirodno uspijeva samo trava. Ravnjaci su vrlo plodni ali samo ako im se dovede voda.
3. Vrlo širok i geološki mlad planinski lanac Koriljera dijeli se na Stjenovite planine, ravnjake i zavale i pacifički priobalni prostor Kordiljera.
   • Stjenovite planine (Rocky Mountains) je najveći i najviši planinski lanac Sjeverne Amerike, a pruža se preko sjevera Aljaske, od planine Brooks, kroz Kanadu, SAD, Meksiko i preko Srednje Amerike nastavlja se u Južnu Ameriku kao Ande. Nastao je alpskom orogenezom te ima vulkanske aktivnosti. Brojni su vrući izlivi lave, a najpoznatije takvo područje jest nacionalni park Yellowstone. Najveće visine mu prelaze 4000 m ali sam lanac nije bio prepreka pri osvajanju zapada jer se prijevoji nalaze na oko 1 600 m, a gotovo do njih uzdižu se laganim usponom visoke ravnice.
   • Najveće poteškoće prilikom osvajanja zapada pričinjavao je širok pustinjski i polupustinjski pojas ravnica i zavala između Stjenovitih planina na istoku i Sierra Nevade i Primorskog gorja na zapadu. Ističe se nekoliko zavala od kojih su važnije; Velika zavala (Great Basin), Ravnica Colorado, Gila ravnica (Hila) i Kolumbijska ravnica.
   • U pacifički priobalni prostor Kordiljera razlikujemo tri osnovna dijela:
     • Primorsko gorje(Coast Range) dosiže visinu do 1600 m te su reljefna zapreka vlažnim vjetrovima s Tihog okeana. Zbog toga imaju velike količine padavina koje omogućuju rast šuma od kojih se posebno ističu šume divovskih sekvoja . Na nekoliko mjesta presječene su rijekama i tu su se razvile luke (San Francisco, Portland, Seattle);
     • Granitni masiv Sierra Nevade i vulkanski niz Kaskadnog gorja paralelni su s Primorskim gorjem i visine im prelaze 4000m;
     • središnje doline (San Joaquin, Sacramento, Kalifornijska dolina) koje se nalaze između Sierra Nevade i Kaskadnih planina na istoku i Primorskih planina na zapadu, navodnjavanjem su pretvorene u vrlo plodne poljoprivredne površine.

 Na formiranje današnjeg reljefa SAD-a i Kanade utjecala je pleisticenska glacijacija. Tokom dva miliona godina ledeni pokrov je pokrivao kanadski štit i višestruko se spuštao prema jugu, pri čemu je trošio stijensku podlogu . Na planinama na zapadu bili su brojni lednici. Naglašeno trošenje bilo je na dodiru starijih stijena kanadskog štita i mekših mlađih stijena južnije od njega, pri čemu je led jače izdubio mekšu podlogu. Nakon završetka ledenog doba dubine u podlozi napunile su se vodom te je nastao širok pojas jezera (Velika jezera, Winnipeg, Manitoba, Reindeer, Athabasca, Great Slave- Veliko ropsko jezero, Great Bear- Veliko medvjeđe jezero). Lednici su odredili i tokove rijeka Ohio o Missouri koje nam dokazuju dokle je na jug dopirao ledeni pokrov.

     KLIMA:

Velik prostor SAD-a ima i velike klimatske različitosti na koje utieču reljefne posebnosti i položaj unutar globalne cirkulacije zračnih masa. Apalači i Kordiljeri čine svojevrsni lijevak koji zimi usmjerava hladne zračne mase sa sjevera prema jugu, pa mraz oštećuje mnoge kulture (npr. pamuk , južno voće). Obrnuto ljeti se kroz taj lijevak s juga prema sjeveru probijaju tople i vlažne zračne mase, što povoljno i djeluje na sve kulture, npr. na pšenicu.

Na dodoru različitih zračnih masa često nastaje vrtložni sastav tornado. Sa sjevernijeg Tihog okeana duvaju stalni vlažni vjetrovi koji sjevernoj pacifičkoj obali i unutrašnjosti donose velike količine vlažnog zraka. Najviše je padavina na Obalnim planinama, Sierra Nevadi i Kaskadskom gorju, a dalje prema istoku diva relativno suv i topao vjetar-fen.I s juga, Iz Meksičkog zaliva dolaze vlažne zračne mase koje prodiru daleko na sjever.

Tipovi klime

Nazad