Stanovništvo

Gotovo istovremeno s pojavom paleolitskog čovjeka u Evropi, nalazimo tragove ljudi i u porječju Nila na egipatskoj visoravni koja je omeđena Libijskom pustinjom na zapadu, Arapskim poluotokom na istoku, Sredozemnim morem na sjeveru i prvim kataraktom Nila na jugu. Nil je druga rijeka po dužinina zemlji a proteže se od izvora riječice Kagera koja se ulijeva u jezero Viktorija-Nyanza iz kojeg dalje istječe Viktorijin Nil. Ukupna dužina te čudesne rijeke iznosi 6497 km.

U Gornjem Egiptu kiša gotovo nikad ne pada, dok u donjem Egiptu oko Kaira, pada povremeno i ne obilno. Zbog toga je svakogodišnja nilska poplava doista najveći događaj u cijeloj zemlji jer o njoj ovisi taloženje plodonosnog mulja koji daje blagostanje. Potpuno je razumljivo što su Egipćani od najstarijih vremena Nil smatrali nadnaravnom pojavom, pa su ga čak proglasili božanstvom. Savladavanjem tehnike obrade kamena u mikrolite (malene precizne kamene alatke) označen je prijelaz iz paleolita u Mezolit ili srednje kameno doba. Za to doba najkarakterističnija je Kapsijenska kultura.

Zadnja faza Sebilijenske kulture, čini se odgovara ranoj Natufijskoj kulturi u Palestini, pa je možemo datirati između 9. i 7. milenijuma p.n.e. Najstariji nalazi neolitskog čovjeka Egipta pronađeni su u Fajumu i datiraju iz 4400. do 4200. godine p.n.e.

To su nalazi kamenog ručnog klina i keramičke posude u fragmentima, no one, za razliku od drugihnalazišta tog doba u Europi, nisu bili in situ, odnosno na mjestu nastanka, nego su naplavljeni Nilom iz gornjeg toka. Oko njih ne postoje ni kosti ni drugi ostaci čovjeka ni naselja pa je teško utvrditi odkud doista potječu, no sa sigurnošću se može tvrditi da su nalazi doista iz toga doba.

Tek u neolitu nastaje Egipat koji poznajemo (Drevni Egipat) jer se ljudi stalno naseljavaju u dolini Nila i postaju pastiri i poljodijelci. Nekako u to doba, početkom 6. tisućljeća i godišnja mijena Nila se ustaljuje. S tom predvidivom redovitošću koju ljudi prepoznaju i koriste počinje era blagostanja za tu zemlju sve do danas.

Prva eneolitska (metalnodobna) kultura starog Egipta je Badarijanska kultura koju datiramo pod kraj petog milenijuma p.H. ime je dobila po nalazištu El Badari. Ona traje oko 400 godina .tj. od 4000. do 3600. p.K.

Mlađa od te kulture naziva se Amratijanska kultura prema nalazištu u el Amrehu. Poslije nje slijedi Gerzeanska kultura imena po nalazištu u blizini mjesta Gerzeha koji se nalazi u oazi.Nju stavljamo u doba između 3600. do 3400. p.K. Posljednja faza te kulture, koja je ujedno i posljednja preddinastička kultura, prelazi u istorijsko razdoblje.

Prema popisu stanovništva iz 2003. Egipat je imao 74.718.797 stanovnika. Prosječna gustina naseljenosti je 75 st/km2. Stanovništvo se munjevito povećava zahvaljujući visokom natalitetu, tako da je Egipat primjerice 1976. imao tek 36.626.204 stanovnika.

Stanovnici su uglavnom Egipćani iz arapske jezične skupine (99 %), arabizirani potomci hamitsko - semitskih starih Egipćana. Snažan predarapski element očuvan je prije svega među Koptima i seoskim stanovništvom u unutrašnjosti (tzv. felasi). Na krajnjem jugu žive hamitski Nubijci (oko 200 000). Pri gradnji Asuanske brane preseljeni su sjeverno od Asuana. U pustinji još živi oko 50 000 Beduina.

Po vjeroispovijesti stanovnici su sunitski muslimani (oko 90 %) i hrišćani (oko 10%), ponajprije Kopti. Pripadnici Koptske crkve po službenim procjenama čine oko 6 % stanovništva, a po njihovim vlastitim procjenama 10 - 12 % stanovništva. Osim njih, postoje i druge hrišćanske zajednice (protestanti, katolici, grčki pravoslavci, armenski hrišćani, sirijski, maronitski hrišćanii itd.).

Nazad