GEOGRAFIJA
Japan se smjestio u Istočnoj Aziji na 2 500 km dugom otočnom nizu uz rub azijskog kontinentalnog šelfa. Od kontinenta ga odvaja Japansko more i oko 200 km široki Korejski prolaz. Otočni niz čini oko 4000 otoka.
* Površina: 377.835 km˛ (uključujući
3.091 km˛ teritorijalnih voda)
* Obala: 29.751 km
* Najviši vrh: planina Fuji (3.776 m)
* Najniža tačka: Hachiro-gata (-4 m)
Najsjeverniji i najrjeđe naseljen od četiri glavna otoka je Hokkaido. Sastoji se
od mladih nabranih planinskih lanaca od kojih su najveći Kitami na sjeveru i
Hidaka na jugu. Treći lanac, na zapadu, odvojen je od ostalih dolinom najduže
japanske rijeke Ishikari. Jugozapadno od njega, preko prolaza Tsugaru, nalazi se
najveći i najnaseljeniji otok Honshu. Planinski lanac Kitakami zajedno s
Japanskim Alpama izdiže se uz obale Tihog oceana. Na dodiru tih lanaca, između
Tihog oceana i Japanskog mora je duboki tektonski jarak na čijem obodu se nalazi
najveći dio vulkana od kojih je najviši sveta planina Fuji (3 776 m) koja je
uvijek pokrivena snijegom. Najzapadniji otok Kyushu odvojen je sa sjeverne
strane od Honshua uskim prolazom Shimonoseki, a od Shikokua na istoku kanalom
Bungo.
Japan je smješten u zapadnom dijelu pacifičkog "vatrenog prstena", na tektonski
izrazito dinamičnom kontaktu Euroazijske, Pacifičke i Filipinske ploče.
Filipinska i Pacifička se podvlače pod Euroazijsku ploču, posljedica čega je
jaka tektonska aktivnost, brojni potresi i više od 70 aktivnih vulkana. Zbog
podmorskih potresa u dubokomorskim tektonskim jarcima nastaju iznenadni, do 35 m
visoki morski valovi tsunamiji koji pustoše jugoistočne obale zemlje (od takvog
je vala 1896. godine poginulo 27 000 ljudi).
Za Japan je karakteristična izrazita suprotnost između vrlo raščlanjenih i
gotovo nenaseljenih planina koje zauzimaju oko 75% površine i malih, vrlo gusto
naseljenih nizina uz obalu. Planinski dijelovi su sastavljeni od brojnih
planinskih hrptova i sa svih strana usječenih dolina, nad kojima se uzdiže više
od 600 vulkana. Ravnice su ograničene na uske riječne doline i male kotline
međusobno odijeljene planinama.
Otoci su građeni pretežno od paleozojskih i eruptivnih stijena koje su pokrivene
mezozojskim i tercijarnim sedimentima, a doline pleistocenskim i holocenskim
nanosima. U stijenskoj strukturi prevladavaju erozijski neotporne mlade
vulkanske stijene, a samo Shikoku, južni i sjeveroistočni dijelovi Honshua i
istočni dijelovi Kyushua su građeni od starijih metamorfnih stijena što je
glavni razlog siromaštva sirovinama.