Geografija
Irska zauzima otprilike pet šestina irskoga otoka, a udaljena je osamdesetak kilometara od obale Velike Britanije. Od Velike Britanije ostrvo je odvojen prije 11 000 godina, topljenjem leda i snijega na prijelazu iz pleistocena u holocen, te potapljanjem obala zbog uzdizanja mora. Duljina granice Irske s Sjevernom Irskom iznosi 360 km, dok je duljina morske obale 1448 km. Sa zapadne strane okružena je sa Atlantskim oceanom, a sa istoka plitkim Keltskim i Irskim morem. Cijeli otok se nalazi u sjevernom umjerenom pojasu.
Na rubovima Irske nalazi se isprekidani lanac planina. Središnja je ravnica niska, manje od jedne šestine zemlje diže se iznad 200 m nadmorske visine, s brežuljcima i grebenima, koji se izdižu iz vapnenačke podloge. Ledenjaci ledenoga doba ostavili su iza sebe plodno tlo posuto stijenama. Česta su mala jezera poznata kao lough i tresetišta. Glavne su rijeke: Liffey, Blackwater, Clare i Shannon (najduža rijeka na britanskim otocima) široke i spore. Kraće i brže rijeke spuštaju se s rubova gorja prema obali. Najveći su lanci granitno gorje Wicklow na istoku i gorje Macqillicuddy's Reeks na krajnjem jugozapadu. Jugoistočno visočje, koje se u Wicklowu izdiže do 926 m, i visočje na sjeverozapadu, koje je visoko do 819 m i na kojem su se sačuvali tragovi vulkanske djelatnosti, nastalo je kaledonskim nabiranjem i pretežno je građeno od prekambrijskih metamorfnih stijena, a jugozapadno visočje, s najvišim vrhom Irske, Carrauntuohill (1041 m) na planini County Kerry hercinskim nabiranjem. Ostali viši vrhovi su Mt. Brandon (953 m), i Lugnaquillia (926 m). Obalni je pojas najfascinantniji na zapadu, jer je stjenovit i duboko razveden, s mnogo spektakularnih klifova. Na krajnjem jugozapadu planine se pružaju u Atlantik nizom krševitih i širokih poluotoka međusobno razdvojenih zaljevima kao što su Dingle Bay i Bantry Bay. Pred zapadnom obalom leže i mnogobrojni otočići od kojih su njveći Achill, Clare, Inishobin, Bear i Inishturk, te otočje Aran.
Klima Irske je okeanska, s mnogo vlage, velikom naoblakom i malo sunčanih dana, osobito u zapadnim dijelovima, koji su pod neposrednim utjecajem stalnih i snažnih zapadnih vjetrova. Zbog toga taj dio zemlje ima veću količinu godišnjih padalina (oko 1500 mm) od istočnog (750 mm). Najviše padalina ima jugozapadni planinski dio – oko 2500 mm. Zbog stalne vlage, i zato jer nema suša livade su stalno zelene, pa je po tome Irska i dobila ime zeleni otok.
Budući da je Irska bila potpuna prekrivena ledom za vrijeme zadnjeg ledenog doba, sve biljke i životinje su došle migracijom iz drugih dijelova Europe, najviše s Britanije. Nekad brojne šume hrasta, joha,breza i jasena, zbog krčanja šuma, danas zauzimaju samo oko 5 % površine. Od životinjskih vrsta najviše ima lasica, tvorova, divljih mačaka, rovki, krtica, jelena, zmija i žaba. Također ima i par vrsta ptica i kukaca, dok su najviše ima zečeva i smeđih štakora. Od mnogobrojnih domaćih životinja najvažniji su konji, psi i stoka. Specifične vrste Irske su Connemarski poni, Irski vučjak i Kerrievski plavi terijer.
.gif)
Irska (irski: Éire) je treći najveći ostrvo u Europi. Smješten je na zapadnoj strani Irskog mora, zapadno od Velike Britanije. Irska je jedan od Britanskih otoka. Republika Irska je smještena na južnih pet šestina otoka, dok se na sjevernoj preostaloj šestini nalazi autonomna regija Ujedinjeno Kraljevstvo - Sjeverna Irska.
Otok ima površinu od 84.412 km˛. Najviši vrh je Corrán Tuathail, visok 1.041 m. Najduža rijeka je Shannon, dugačka 386 km. Otok ima gustu vegetaciju zbog blage klime i česte, ali i lake, kiše.
Irsko more (irski: Muir Éireann) razdvaja ostrvo Irsku i Veliku Britaniju. Dio je Atlanskog oceana. Otok Man se nalazi u sredini mora. More je ekonomski jako važno za Irsku i Ujedinjeno Kraljevstvo jer između njih prijeđe godišnje preko 17 megatona roba i više od 12 milijuna putnika. Dugo vremena se predlaže željeznički tunel dugačak 80 km koji bi išao ispod Irskog mora i spajao ova dva otoka. More je dio irskog i britanskog teritorija.
Dublin (ir.Baile Átha Cliath) je glavni grad Irske. Nalazi se na istočnoj obali Irskog otoka uz široku dolinu rijeke Liffey, tri kilometra od točke u kojoj se ona ulijeva u Irsko more. Broj stanovnika je 495.000 (sa okolinom 1.1 milijun). Smatra se da su Vikinzi osnovali stalno naselje 841. godine i dali mu ime Dubh Linn (crni bazen). Oni su vladali ovim područjem gotovo dvjesto godina dok ih nije irski kralj Brian Boru porazio 1014. god.
Godine 1171., engleski kralj Henry II, proglasio je svoju vlast nad gradom. Ovo je postavilo temelje za gotovo 750 godina, pod čijom se vlašću Dublin razvio u administrativni centar cijele Irske. Početkom 20. stoljeća Dublin postaje žarištem irskog nacionalizma, i nakon mnogo sukoba, 1922. postaje glavni grad Irske slobodne države, koja će kasnije postati Irska Republika.
Dublin ima umjerenu klimu i relativno male količine padalina, dok snijega pada oko 10 dana godišnje. U Dublinu nema nebodera, i gotovo nema stambene ili poslovne zgrade čija visina nadmašuje tri kata zbog toga što je najduže razdoblje gradske i stambene izgradnje bilo u kasnom 18. stoljeću tijekom gregorijanskog perioda, kada su u modi bile niske zgrade i široke ulice. Jedna od rijetkih iznimaka je velika pivovara u Guinessovu vlasništvu. Samo je nekoliko sačuvanih građevina iz ranijeg razdoblja. Među njima su dvorac Dublin, čija je izgradnja počela 1200. godine, te Kristova crkva (Christ Church), katedrala sv. Patricka i bolnica Kilmainham. 1991. godine izabran je za kulturnu metropolu Europe.
 |
 |
 |
 |
 |
 |