Grigorije
Jefimovič Raspućin rođen je 10. januara 1869. godine u
Sibiru. O njegovom djetinjstvu ne zna se mnogo. Poznato je da je imao sestru
Mariju i brata Dimitrija. Njegovi roditelji su bili
zemljoradnici. Raspućinovi brat i sestra su oboje umrli; sestra se utopila, a
brat je umro od upale pluća. Još u ranom djetinjstvu ispoljio je svoj dra za
prepoznavanje lopova i prevaranata. Grigorij je bio kontroverzna ličnost. Jedni
su ga smatrali iscjeliteljem, svetim čovjekom i vidovnjakom, dok su ga drugi
optužili za zavjeru protiv Romanovih i pomaganje njihovog kralja. Kad je napunio 18 godina, Grigorij je tri mjeseca boravio u manastiru Verkoturje. Boravak u manastiru ga je okrenuo ka životu religioznog mistika. Smatra se da je bio povezan sa zabranjenom hrišćanskom sektom Klisti. Sumnje vezane za njegovu umješanost u ovu sektu su ga pratile do kraja života. Car Nikolaj II je naredio da se slučaj istraži, ali nije udaljio Raspućina sa dvora. Naprotiv, optužio je svog ministra unutrašnjih poslova za nesposobnost kontrolisanja štampe.
Godine 1889. Raspućin se ženi Praskoviom Fjodorovnom Dubrovinom. U tom braku dobija troje djece: Dmitrija, Mariju i Varvaru. Godine 1901. odlazi na put u Grčku i Jerusalem. Dvije godine kasnije dolazi u Sankt Peterburg, gdje je kasnije postao poznat kao 'starec' (sveti čovjek), prorok i iscjelitelj. Godine 1905. carica je zatražila pomoć Raspućina. Carević Aleksej je bolovao od hemofilije i danima je krvario. Carica je čula za Raspućinove iscjeliteljske moći i odlučila je da mu se obrati. Vjerovalo se da je Raspućin liječio molitvom. Skeptici su pokušavali da opovrgnu tvrdnje da Rapućin, posjeduje moći takve vrste, ali nikad ništa nije dokazano u njihovu korist. Carević Aleksej se postepeno oporavljao i jačao.
Car i carica su Raspućina smatrali svetim čovjekom i ličnim prijateljem. Uticao je na njih oboje i na sve njihove važne odluke, što se nekima zamjerilo. Carica je čak vjerovala da joj se Bog obraćao kroz Raspućina. Jako blizak carskoj porodici, Raspućin nije bio dobrodošao u nekim krugovima Sankt Peterburga. Bio je optuživan za nemoralne činove, među kojima je i silovanje časne sestre. Raspućin je takođe bio veliki protivnik rata, što iz moralnih razloga, što iz vjerovanja da će rat dovesti do političke katastrofe. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, njegova pijanstva, seksualni promiskuitet i sklonost ka korupciji su ga obilježili kao cinika.
Kad se ponudio da ode na front da blagoslovi trupe, komadant armije mu je obećao da će ga objesiti ako se pojavi. Tom prilikom Raspućin je izjavio da će ruska vojska biti poražena ako ne bude predvođena Nikolajem II. Car Nikolaj je odlučio da preuzme komandu, što je kasnije imalo kobne posljedice po carstvo. Za vrijeme carevog odsustva, Raspućin se zbližio sa caricom i postao 'opasan' po carstvo. Njegov snažan uticaj na carsku porodicu ga je doveo do njegove čudne smrti.
Godine 1916. tačnije 16. decembra, grupa plemića predvođena Feliksom Jusupovim je odlučila da ga zauvijek ukloni. Odveli su ga u dvor Jusupovih, gdje su ga služili kolačima punih cijanida, količinom otrova koja je bila dovoljna da ubije petoro ljudi. Iako je jeo otrovne kolače i pio otrovno vino, Raspućin nije pokazao znakove trovanja. Zbunjeni i uspaničeni, plemići su pucali u njega, pogodivši ga tri puta. Čak ga ni meci nisu usmrtili. Dok je pokušavao da ustane, prebili su ga palicama i i zavezali i bacili u rijeku Nevu. Rezultati obdukcije su pokazali da je Raspućin umro od hipotermije. Ruke su mu bile usmjerene prema gore, što je ukazivalo na to da je pokušavao da probije led na površini rijeke. Udavio se, baš kao i njegova sestra.
Raspućinov čudan život i još čudnija smrt su mu omogućili status legende. Pomen njegovog imena za sobom povlači trag misterije koja možda nikad neće biti riješena. Sve u svemu, Grigorije Jefimovič Raspućin je čitavo poglavlje ruske istorije.
