Bauhaus
Bauhaus je bila škola za arhikteturu i primijenjenu umjetnost u
Njemackoj(1919.-31.), gdje nastaju pokušaji ostvarenja sinteze autonomne
umjetnosti i oblikovanja upotrebnih predmeta - dizajn. Rijec
”Bauhaus“ bi u prijevodu mogao znaciti kucogradnja ili gradnja
doma.Osnovao ju je arhitekt Walter Gropius 1919.
godine u Weimaru.
Povijest
Krajem 19. st. u Engleskoj se javlja ideja o povezivanju umjetnika i
industrijske proizvodnje kako bi se uljepšali industrijski proizvodi, a uništili
imitacije i kic. Spajanje "umjetnosti i obrta" pokrenuo je u Engleskoj William
Morris (Arts and Crafts) vec krajem 19. st., ali su njihovi proizvodi bili
individualni i bogato dekorirani, dakle nisu bili u skladu s modernim
nastojanjima. Pod njegovim utjecajem 1907. u Münchenu je osnovan Njemacki savez
obrtnih i industrijskih proizvodjaca (Deutsche Werkbund). Jedna od struja u tom
udruženju težila je standardizaciji (ujednacavanju) industrijskih proizvoda
najbolje prilagodjenih namjeni, te novim materijalima i tehnikama.
.Djelatnost Werkbunda unapredjuje i razvija Walter Gropius, te osniva
specijaliziranu školu za istodobno bavljenje svim vrstama oblikovanja – Bauhaus,
1919. u Weimaru, gdje su tada na vlasti bili socijalisti (Weimarska Republika).
S vrhunskim umjetnicima i izvrsnim pedagozima (L. Feininger, G. Muncha, Paul
Klee, Oscar Schlemmer, Vasilij Kandinski, Laslo Móholy-Nágy itd.) vodio je dva
tecaja: - materijali i tehnike obrade (rucne i strojne); - crtanje,
projektiranje i teorija oblika.
Isprva je direktor bio sam Gropius, ali kasnije je direktor postao arhitekt
Ludwig Mies van der Rohe, koji školu pretvara u cistu školu arhitekture. Godine
1925. škola napušta Weimar i seli se u [Dessau]] gdje je prema projektu Gropiusa,
1926. dovršena zgrada Bauhausa. Sama zgrada je prijelomno djelo moderne
arhitekture u kojemu oblik slijedi namjenu (form follows function).
Škola se 1932. seli iz Dessaua u Berlin, ali bauhausovce zbog njihova
internacionalizma, liberalnosti i brige za covjeka nacisti optužuju za "lijevi
socijalizam", i cim Hitler dolazi na vlast, on zatvara Bauhaus. Djela profesora
i studenata Bauhausa snažno su utjecala na industrijsku proizvodnju i na razvoj
industrijskog dizajna u Europi.
Mnogi izvanredni umjetnici su poucavali u Bauhausu:
Anni Albers
Josef Albers
Herbert Bayer
Marianne Brandt
Marcel Breuer
Lyonel Feininger
Naum Gabo
Walter Gropius
Ludwig Hilberseimer
Johannes Itten
Vasilij Kandinski
Paul Klee
Gerhard Marcks
László Moholy-Nagy
Piet Mondrian
Georg Muche
Hinnerk Scheper
Oskar Schlemmer
Joost Schmidt
Lothar Schreyer
Naum Slutzky
Wolfgang Tumpel
Gunta Stölzl
Ludwig Mies van der Rohe
Max Bill
Djelatnost Bauhausa
Cilj te škole bio je stvaranje novog udruženja obrtnika-umjetnika pod vodstvom
umjetnika-nastavnika u zajednickom traganju, i s uciteljske i s ucenicke strane,
za novim tehnikama, novim materijalima i novim oblicima koje ce se primjenjivati
na arhitekturu, namještaj i uporabne predmete.
U Bauhausu su se održavali tecajevi stolarstva, tkalackog i keramickog zanata,
slikarstva, grafike i fotografije.
Prakticnom su radu bili pridodani teorijski predmeti o percepciji i boji, i to
prema programima vrlo naprednim za to vrijeme, s konacnim ciljem da u ucenicima
oslobode stvaralacku energiju.
Iz mnogostrukih kolektivnih aktivnosti koje je razvijao Bauhaus, u raspoloženju
velikog zanosa, od zamisli do ostvarenja, proizlazi moderni industrijski dizajn.
Fotografija i grafika ponovno se otkrivaju u Bauhausu gdje se eksperimentira s
beskonacnim mogucnostima vezanima uz upotrebu fotografskog aparata: kolaž,
fotomontaža, dvostruka ekspozicija, uvecanje negativa i ostala tehnicka sredstva
koja su danas u svakodnevnoj upotrebi. Tipografski rez dobiva moderan izgled,
uravnotežen i neukrašen.
Arhitektura, namještaj i razni predmeti dizajniraju se po nacelu funkcionalnosti.
Estetska vrijednost nekog predmeta mora proizlaziti iz savršenog stapanja oblika
i funkcije. Cijela je Bauhausova produkcija obilježena najvecom mogucom
jednostavnošcu.
Prema shvacanju Bauhausa, predmetima ne treba nadodavanje ukrasa koji bi
skrivali ili popravljali ružne i bezoblicne dijelove, nego treba te dijelove
oblikovati na lijep, umjetnicki nacin i predmet ce biti lijep sam po sebi. Pod
utjecajem pojedinih pravaca moderne umjetnosti (ekspresionizma, kubizma i
osobito nekih grana apstraktne umjetnosti), koji su težili pojednostavljenjem i
pronalazili nove oblike, oblikovanje uporabnih predmeta dobiva novo znacenje –
postizanje funkcionalnosti predmeta kao kreativan cin. Ideje Bauhausa poštuju se
i danas u nacelima industrijskog dizajna: jedinstvo namjene (funkcije),
poštivanja materijala i procesa serijske proizvodnje.
Bauhaus je oblikovanje i kontroliranje plasticno-prostorne okoline postavljao
kao idealan cilj. Program Bauhausa je bio otkrivanje osnova kreativnosti, zatim
humanizacija funkcija predmeta, racionaliziranje novih oblika i na kraju
priprema za industrijsko oblikovanje. No društvo nije bilo zrelo da prihvati
takve predmete i Bauhaus je ostao samo genijalna škola-priprema za buduci
industrijski dizajn.