Kubizam
Slikarski pravac, nastao u
Francuskoj 1907.god. Proizašao iz teze Paula Cezannea da se
sve, što u prirodi postoji, može likovno prikazati osnovnim likovima (kocka,
kugla, valjak, stožac). Osnivaci kubizma su
Georges Braque i Pablo Picasso.
Kubizam je zaokupljen problemom «objekta» kojeg treba rekonstruirati, nasuprot
rasplinutosti i nepostojanosti
impresionisticke površine. Potrebno je eliminirati sve što se oslanja na
subjektivnost ili na odredjeno i cvrsto gledište, da bi se došlo do cjelokupne,
pojmovne, potpune varijante forme ("Ako cula deformiraju, samo duh formira").
Picassova izjava "slikam predmete kako ih zamišljam, a ne kako ih vidim"
podupire ovu tezu. U kubizmu je prisutan utjecaj crnacke umjetnosti, a osnova je
kocka. Kubisti na slici prikazuju simultano (istovremeno) ono što u zbilji
možemo vidjeti samo sukcesivno (u slijedu vremena, uzastopno). Ime kubizmu dao
je Henri Matisse, koji je za Braqueove pejzaže
rekao: «gle nagomilane kocke» (cubes). Znacajniji predstavnik kubizma je i
Španjolac Juan Gris, a kubizam je bio vrlo raširen i u Ceškoj.
Postoje dvije vrste kubizma:
a) analiticki kubizam
«skucena» tematika: mrtva priroda, kucni predmeti ili muzicki instrumenti, poneka figura (Brague: Žena s mandolinom) ili portret (Picassov portret Ambroisea Vollarda)
svaka je forma analiticki razlomljena u geometrijske dijelove
predmet slikanja nije odvojen od pozadine
slika «želi biti totalna» i u sebi sabrati sva moguca gledišta – nasuprot, s profila, odozdo, odozgo (npr. tijelo vrca je naslikano u profilu, a otvor odozgo)
b) sinteticki kubizam
nastao 1914
«blaža» varijanta kubizma – javljaju se cjelovite forme, uobicajene u mrtvim prirodama (voce, gitare...) – od dijelova se nastoji stvoriti cjelina
u sliku se unose strani materijali (isjecci iz novina , dijelovi tkanine), umecu se tipografska slova (i ona imaju svoje likovno znacenje) – kubisti su uveli u slikarstvo tehniku kolaža!
približavanje dekoraciji
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |