Poslednji dan
ekskurzije i posjeta jednom od najposjecenijih gradova Italije-Veneciji.Iako smo
bili vec iscrpljeni od neprospavanih noci, ipak smo imali dovoljno volje i snage
da obidjemo taj grad, o kome smo dosta toga vec culi.Negdje oko osam casova
ujutru smo stigli na mjesto, odakle smo brodom trebali da se prevezemo na ostrvo,
gdje se nalazi centar grada.Meni ta voznja nikako nije prijala,jer mi je bilo
mucno od ljuljanja broda.Ali dosta brzo smo stigli u luku,gdje smo mogli vidjeli
ogromne brodove.Prvo smo otisli na trg svetig Marka.Vodic nam je ispricao nesto
jako bitno o gradu, a to je da iako su ulice uske i mnogobrojne, nikako se ne
mozemo izgubiti u gradu,jer sve ulice vode ka tom trgu,i da na skoro svim
zgradama imaju nacrtane strelice koje pokazuju smjer u kome se treba ici da bi
se doslo do trga.A taj trg je jedan od najljepsih i najneobicnijih koje sam
vidjela.Tu se nalazi crkva svetog Marka po kojoj je i ovaj trg dobio ime.Njena
spoljasnjost je zaista impresivna, a nismo imali prilike da vidmo
unutrasnjost, jer je bila velika guzva ispred crkve.tu se nalazi i ogromna
Duzdeva palata, gdje su boravili venecijanski vladari, a danas se tu nalazi
administracija grada.Odmah pored ove palate, nalazi se neobican sat, koji svaki
sat otkucava drukcije i ima kazaljku u obliku sunca i dvanaest zodijackih
znakova..Na trgu je i kafic, koga su posjecivali poznate licnosti poput
Vagnera,Mana...Kafa tu kosta deset evra.tu smo vidjeli i neki skup gradjana
Venecije, koji su nosili zastave grada.Nismo pitali o cemu se radi, ali smo zato
iskoristiliu priliku da se uslikamo sa zastvom, koja je crvene boje sa
naslikanim lavim, koji drzi sapu nad otvorenom knjigom, sto znaci da je grad
oslobodjen.Ono sto mi se nije svidjelo su jata golubova, a jedan mi je cak
sletio na glavu.U malenim ulicicama se nalaze manje radnje gdje se prodaju
suveniri, neki izradjeni od venecijanskog stakla ,maske,gondole i drugo..Veci
soping centri se nalaze izvan grada, u industrijskoj zoni Lido.Probala sam i
njihovu vrstu sladoleda,napravljenu od puslica,zatim tiramisu i bio je stvarno
odlican.Jeli smo i neke vrste pljeskavica, koje su karakteristivne za ovaj grad,
ali moram priznati da nisam bila odusevljena.Neobicno je i to na koji se nacin
se odvija saobracaj.Ulice su preplavljene turistima, a kanalima plove
gondole.Voznja gondolom kosta od sezdeset pa do devedeset evra, a predvidjena je
za dvoje ljudi.Najljepsi i najveci most je Rialto, koji se nalazi iznad kanala
Grande(velik).Jos jedan most koji je poznat je i Pons des sospiri ili most
uzdisaja.Zatvorenici, koji bi bili osudjeni na smrtnu kaznu, prevodjeni bi preko
tog mosta u drugu zgradu u kojoj je bilo izvrsenje kazne.Prilikom prelaska tog
mosta, poslednji put bi vidjeli svoj grad.Jos jedna poznata gradjevina je crkva
Santa Maria Della Salute, koja je bila u fazi rekonstrukcije.Prilikom izgradnje
ove crkve, koristena je gradja(stabla borova) iz Dalmacije.Jedna od najljepsih
pjesama srpskog pjesnika romantizma, Laze Kostica je ispjevana upravo o ovoj
crkvi.Zivot u ovakom gradu je gotovo nestvaran, bajkovit.Mislim da malo ljudi
zivi u njemu, jer je sve podredjeno turizmu,gotovo da i nema zgrada, samo
hoteli.A onaj ko hoce da u njemu zivi, morace se prilagoditi.Automobili gotovo
da i ne postoje, aceste su poplave magle, visoka je koncentracija vlage,kanali
su dosta prljavi.Ali ja od toga gotovo da nisam nista ni primjetila, jer je bio
predivan, suncan, proljecni dan.Tako da mi je Venecija ostala u lijepom sjecanju
i jedva cekam da je opet posjetim i da provedem nekoliko dana u njoj
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |