Poslednji dan ekskurzije i posjeta jednom od najposjecenijih gradova Italije-Veneciji.Iako smo bili vec iscrpljeni od neprospavanih noci, ipak smo imali dovoljno volje i snage da obidjemo taj grad, o kome smo dosta toga vec culi.Negdje oko osam casova ujutru smo stigli na mjesto, odakle smo brodom trebali da se prevezemo na ostrvo, gdje se nalazi centar grada.Meni ta voznja nikako nije prijala,jer mi je bilo mucno od ljuljanja broda.Ali dosta brzo smo stigli u luku,gdje smo mogli vidjeli ogromne brodove.Prvo smo otisli na trg svetig Marka.Vodic nam je ispricao nesto jako bitno o gradu, a to je da iako su ulice uske i mnogobrojne, nikako se ne mozemo izgubiti u gradu,jer sve ulice vode ka tom trgu,i da na skoro svim zgradama imaju nacrtane strelice koje pokazuju smjer u kome se treba ici da bi se doslo do trga.A taj trg je jedan od najljepsih i najneobicnijih koje sam vidjela.Tu se nalazi crkva svetog Marka po kojoj je i ovaj trg dobio ime.Njena spoljasnjost je zaista impresivna, a  nismo imali prilike da vidmo unutrasnjost, jer je bila velika guzva ispred crkve.tu se nalazi i ogromna Duzdeva palata, gdje su boravili venecijanski vladari, a danas se tu nalazi administracija grada.Odmah pored ove palate, nalazi se neobican sat, koji svaki sat otkucava drukcije i ima kazaljku u obliku sunca i dvanaest zodijackih znakova..Na trgu je i kafic, koga su posjecivali poznate licnosti poput Vagnera,Mana...Kafa tu kosta deset evra.tu smo vidjeli i neki skup gradjana Venecije, koji su nosili zastave grada.Nismo pitali o cemu se radi, ali smo zato iskoristiliu priliku da se uslikamo sa zastvom, koja je crvene boje sa naslikanim lavim, koji drzi sapu nad otvorenom knjigom, sto znaci da je grad oslobodjen.Ono sto mi se nije svidjelo su jata golubova, a jedan mi je cak sletio na glavu.U malenim ulicicama se nalaze manje radnje gdje se prodaju suveniri, neki izradjeni od venecijanskog stakla ,maske,gondole i drugo..Veci soping centri se nalaze izvan grada, u industrijskoj zoni Lido.Probala sam i njihovu vrstu sladoleda,napravljenu od puslica,zatim tiramisu i bio je stvarno odlican.Jeli smo i neke vrste pljeskavica, koje su karakteristivne za ovaj grad, ali moram priznati da nisam bila odusevljena.Neobicno je i to na koji se nacin se odvija saobracaj.Ulice su preplavljene turistima, a kanalima plove gondole.Voznja gondolom kosta od sezdeset pa do devedeset evra, a predvidjena je za dvoje ljudi.Najljepsi i najveci most je Rialto, koji se nalazi iznad kanala Grande(velik).Jos jedan most koji je poznat je i Pons des sospiri ili most uzdisaja.Zatvorenici, koji bi bili osudjeni na smrtnu kaznu, prevodjeni bi preko tog mosta u drugu zgradu u kojoj je bilo izvrsenje kazne.Prilikom prelaska tog mosta, poslednji put bi vidjeli svoj grad.Jos jedna poznata gradjevina je crkva Santa Maria Della Salute, koja je bila u fazi rekonstrukcije.Prilikom izgradnje ove crkve, koristena je gradja(stabla borova) iz Dalmacije.Jedna od najljepsih pjesama srpskog pjesnika romantizma, Laze Kostica je ispjevana upravo o ovoj crkvi.Zivot u ovakom gradu je gotovo nestvaran, bajkovit.Mislim da malo ljudi zivi u njemu, jer je sve podredjeno turizmu,gotovo da i nema zgrada, samo hoteli.A onaj ko hoce da u njemu zivi, morace se prilagoditi.Automobili gotovo da i ne postoje, aceste su poplave magle, visoka je koncentracija vlage,kanali su dosta prljavi.Ali ja od toga gotovo da nisam nista ni primjetila, jer je bio predivan, suncan, proljecni dan.Tako da mi je Venecija ostala u lijepom sjecanju i jedva cekam da je opet posjetim i da provedem nekoliko dana u njoj

Povratak na vrh

Povratak na pocetnu stranu